Od 30 igrača koji su u tekućem prvenstvu obukli dres pulskog prvoligaša, četvorica su poniknuli u njegovim redovima - Vanja Iveša, Manuel Pamić, Kenan Hadžić i David Barišić. Iveša je u sezoni prikupio najveću minutažu jer je "zeleno-žutu" mrežu čuvao 12 puta, Hadžić je odigrao deset utakmica, Pamić tri, dok je Barišić u dva navrata ušao s klupe i na terenu proveo simboličkih deset minuta. Kako je trener Rubčić u više navrata istaknuo da je njemu Ivan Brkić prvi "pick" na golmanskoj poziciji, a kad je on bio ozlijeđen Ivica Ivušić dobio je prednost nad Ivešom, teško je za očekivati da bi 38-godišnji Banjolac u nedjelju mogao zaigrati. Isti je slučaj i s Pamićem, kojem je silna želja da istrči protiv Rijeke izazvala kontraefekt, nedovoljno zaliječena ozljeda se obnovila i umjesto na terenu on je još uvijek na terapijama kod fizioterapeuta Marjanovića, gdje mu društvo radi i Barišić.
Samim tim, pulske i istarske boje protiv "farmaceuta" trebao bi braniti Hadžić, pravi čovjek da nam otkrije recept po kojem se on uspio probiti do prve momčadi, dok su ostali igrači iz njegove generacije više-manje nestali s karte ozbiljnog nogometa.
- Jednostavno, nisam odustao kad je bilo teško, trenirao sam, čekao svoju priliku i, uz malo sreće, neke stvari su se poklopile i dočekao sam je. Bilo je u mojoj generaciji dečki s više potencijala od mene, ali ne možeš se u sportu pouzdati samo u talent, već ono s čime si se rodio trebaš napornim radom podići na viši nivo i svakim se danom unaprjeđivati sve više. Činjenica je da talent brzo nestane i sve se na kraju svodi na rad - rekao je 21-godišnji Kenan Hadžić, koji je u dosadašnjem tijeku prvenstva na terenu proveo 760 minuta.
- Iskreno, nisam očekivao da ću ovoliko igrati, i mene osobno je to iznenadilo, ali nije da se žalim. Trema? Bila je prisutna na početku i prisutna je i dalje, na svakoj utakmici. Nije sad da se ja bojim protivnika ili kako ću odigrati, već je to više ona neka pozitivna nervoza, iščekivanje.
Hadžić je ovosezonski debi upisao u četvrtom kolu u osječkom Gradskom vrtu, kad je zamijenio ozljeđenog Darija Tomića na lijevom boku i potom je na toj poziciji igrao još u tri navrata, protiv Intera, Dinama i Splita. Preostalih šest nastupa ravnomjerno je rasporedio između druge dvije pozicije te je triput odigrao stopera, a triput desnog beka, prava šetnja kroz zadnju "zeleno-žutu" liniju.
- Na stoperu se dobro osjećam, čak mogu reći da mi je u sredini obrane i lakše igrati, ali kad bih mogao birati poziciju koja mi najviše odgovara i na kojoj najviše volim igrati, izabrao bih desnog bočnog - istaknuo je Hadžić, kojem česte promjene među stanarima "zeleno-žute" svlačionice ne predstavljaju preveliki problem. - To je profesionalizam, normalno je da igrači dolaze i odlaze. Meni osobno je drago što sam ja tu, što kao rođeni Puljanin igram za Istru 1961, a s novim igračima brzo nađem zajednički jezik, sve su to dobri dečki pa s te strane nema problema. (Ivica CEROVAC)
CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.