Glumica Helena Minić trenutno boravi u rodnoj Puli, gdje je premijerno prikazana predstava "Tramvaj zvan žudnja" u kojoj je nastupila u glavnoj roli Blanche DuBois.
Što kuha kad ne radi ili, primjerenije, za kojom hranom žudi, upitali smo markantnu glumicu koja glasom neodoljivo podsjeća na legendarnu Tanju Bošković, a likom na glamurozne holivudske dive 1940-ih.
- Veliki sam gurman i svugdje gdje putujem obožavam otkrivati nova kulinarska mjesta, isprobavati različitu hranu i okuse. Ipak, najviše volim našu, mediteransku kuhinju, pogotovo istarsku, to mi je baza. Nisam baš putovala u egzotične krajeve, no bila sam u Rusiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Češkoj, Njemačkoj, Engleskoj…
U mlađim danima bila je i vegetarijanka i makrobiotičarka.
- Tada sam slušala svoje tijelo, a slušam ga i sada. Tada nisam bila vegetarijanka iz fore, jer sam još kao klinka slušala svoje tijelo koje je odbijalo meso, iako su mi i moralni razlozi uvijek u glavi. Nosim bunde, ali ekološke, nemam nijedan komad pravog krzna. Bila sam makrobiotičarka iz zdravstvenih razloga. No, što sam starija, mislim da ću ponovno prijeći na vegetarijanstvo ili makrobiotku, kaže.
Osim što je gurman, Helena obožava i kuhati, i to sve, i slatko i slano. Kao i većina žena, obožava slatko, a pikantno ne jede.
- Meni je kuhanje antistres terapija i zapravo obožavam navečer kuhati po receptima iz raznih kuharica kojih imam jako puno. Ima i super portala o hrani, a čak sam na zagrebačkom Britancu pronašla Titovu kuharicu u kojoj su recepti jela koja su se posluživala Titovim gostima, poput Sofije Loren i Richarda Burtona.
Iznenadilo me što se nije nudilo ništa specijalno, nego naša tradicionalna jela.
U knjizi postoji i Sofijin najdraži recept koji je preporučila Titu, a to je hladna šalša: narežu se pomidori, doda luk, kapari, češnjak, masline i bosiljak te pusti da odstoji na hladnom preko noći. To je dobro kao ljetna varijanta. Više se ne sjećam što je Tito pripremio Sofiji, no uvijek je bila tradicionalna varijanta iz svih krajeva - Slavonije, Istre, Dalmacije, Like, Zagorja, otkriva Helena. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)