Nakon što je Sarajevo povelo u prvoj minuti finalnog ogleda, novinski naslov već je bio spreman. ''Obuća izuo konkurenciju'', tako bi otprilike glasila formulacija u čast najboljem strijelcu Savičenta kupa 2017., ali su se ispriječili momci iz Labina i preuzeli primat. Na dva zgoditka Emira Obuće oni su postigli jedan više, pa je tako treći put u pet dosadašnjih izdanja naslov pobjednika pripao Malingu.
Pokazalo se, eto, da ni silno iskustvo i neosporno umijeće starih majstora koje je ovaj veteranski turnir iznova okupio, te na taj način potvrdio vrlo visok renome, nije bilo dovoljno da zaustavi družinu uigranih haklera. U dvoboju ''velikana'' i malogometaša, slavili su ovi potonji.
- Da u startu to raščistimo, niti se ovdje igra na parketu, niti po futsal pravilima. ''Velika'' lopta nije naša lopta, tako da nam to i nije neka prednost – naglasit će Alen Lalić, prvi strijelac Malinga, službeno proglašen za najboljeg igrača turnira.
Lalić ipak ističe:
- Svaki sportaš voli pobijediti, ali na ovom turniru čast je uopće nastupiti. Zabavljati se i igrati s legendama nogometa na ovim prostorima. Da smo ispali u prvom krugu ne bi mi bilo krivo!
Lopta najveća droga
Kad to kaže igrač momčadi koja je prošla ''mali milijun'' svakojakih turnira, onda to nešto znači.
- Istina, prošli smo svašta, ali ništa slično ovome. Toliko nogometnih zvijezda, ma, ponosan sam što mogu protiv njih igrati. I impresioniran sam kako u tim godinama daju svoj maksimum, koliko još uvijek vole loptu. Hoćemo li i mi tako? Za sebe garantiram, ali i za moje prijatelje Patrika, Kevena, Fatosa… Dok budemo hodali, ganjat ćemo loptu. Ne kažem ja uzalud da je lopta najveća droga i da je sreća što ne šteti organizmu – zaključio je Lalić.
Igrač Malinga, po adresi Riječanin, ali po rođenju - Sarajlija!
- Moj prijatelj Nermin Runda zvao me da nastupim za Sarajevo, ali već sam obećao Malingu i nisam mogao prekršiti obećanje. Poznajem te dečke i igrati protiv njih u finalu bio mi je poseban gušt, odnosno, kako mi volimo reći – merak.
Pogotovo ako se zna da je Alen Lalić navijač…
- Željezničara!
Unatoč tome, nema sumnje da bi se Maling gadno prevario da ga je pustio u ''bordo'' dres. Onako kao Dinamo lani, kad je dignuo rampu Franku Andrijaševiću.
- Eh, tko zna kako bi bilo da sam igrao za Sarajevo, možda bih nešto zeznuo pa ne bi ni došli do finala - opravdava se Lalić.
On zeznuo? Možda jedino Emira Obuću u borbi za prvog strijelca.
- A šta da t' kažem? – nastavit će Obuća, svojevremeno najbolji strijelac BH-lige (2003.).
- Lijepo je dobiti ovo priznanje, svakome laska titula, ali prije svega se treba zahvaliti organizatoru na ovom druženju. Okupili su velike zvijezde, neke od naših uzora iz mladosti. Oduševljen sam! I ponavljam, naglasak treba staviti na druženje i krasne uspomene koje nosimo iz Istre.
Vidimo se dogodine
Složio se i ''šef stožera'' Sarajeva, Agim Nikolić.
- Nastupamo drugu godinu zaredom, ali ja sam prvi put ovdje i moram uputiti zahvale pokretačima ovog projekta. Okupiti toliko vrhunskih sportaša i ljudi iz svijeta sporta za mene je - veličanstveno. Takav je bio i sam turnir, fer, korektan, jedino je možda malo previše utakmica za nas koji smo u godinama, ha, ha.
Kao umorni su, ali im ne nedostaje snage za treće poluvrijeme koje se već duboko u noći odvija unutar svetvinčentskog kaštela.
- To je samo šlag na torti – konstatira Nikolić, jedan od dvojice predvodnika sarajevske momčadi.
A drugi, simboličnog prezimena Runda, pred velikim je izazovom. Hoće li zavrtjeti rundu pića unatoč porazu u finalu?
- Ma bit će, bit će – kimnuo je glavom. I kao mnogi prije i poslije njega, zahvalio se na prijemu i divnom druženju, te naglasio pozitivne impresije uz sinoć toliko puta ponovljenu rečenicu:
- Vidimo se dogodine!
Najbolji strijelac turnira Emir Obuća (Sarajevo) i Miloš Šestić
Svečano, zabavno i emotivno. Smijeh i suze! Sve je to bila dodjela priznanja najuspješnijim sudionicima turnira po njegovu završetku, koja je prethodila zajedničkoj večeri i druženju u kaštelu Morosini-Grimani. Voditelj programa Darko Janeš, uz simpatične komentare i česte upadice, prozivao je redom najboljeg vratara (Ismir Pintol, Sarajevo), igrača (Alen Lalić, Maling) i strijelca (Emir Obuća, Sarajevo), nakon čega su uručeni pehari najboljim momčadima turnira, na čelu s Malingom iz Labina. Simbolične nagrade uručene su i gostu turnira, umjetniku Ivici Propadalu, te momčadi Partizana koja je kao debitant na turniru primila nagradu za fair-play.
– Hvala na pozivu i isprike što smo došli malo umorni, jer znate, slavili smo duplu krunu – ''bocnuo je'' predvodnik partizanovih veterana Goran Kadenić, nasmijavši čak i ponekog Zvezdaša. Nakon toga je zauzvrat direktoru Peri Plavšiću uručio dres s njegovim imenom, što je ostatak auditorija popratio velikim pljeskom i skandiranjem. – Svaka vam čast što ste uspjeli sve nas ovdje okupiti i omogućiti nam da pokažemo kako na ovim prostorima još uvijek vjerujemo u nogomet – snažnom porukom zaključio je Kadenić.
Macan: Vjerujem da smo ljubitelje nogometa učinili zadovoljnima
Sve je počelo prije šest godina, gotovo spontanim okupljanjem šačice prijatelja iz Istre, Bosne i Slovenije. Nakon rekreativnog naganjanja lopte na velovrškom terenu s umjetnom travom, zalivenog pokojim pivom i porcijom ćevapa, u usputnom razgovoru entuzijastičnog Pere Plavšića i načelnika Općine Svetvinčenat rodila se ideja o projektu koji danas izaziva divljenje svakog od preko stotinu sudionika. I to ne bilo kakvih sudionika, već bivših prvotimaca Zvezde, Partizana, Hajduka, Rijeke, Olimpije, Sarajeva i ostalih aktera nekoć snažne nogometne scene.
Teško je pobrojati sve objektivne vrijednosti jedne takve priče. Od one sportske koja se manifestira dolascima nekadašnjih nogometnih ikona, preko društvene koja je najizraženija, jer u dva dana obnavlja i sklapa tolika prijateljstva, te promiče suradnju među ''narodima i narodnostima'', pa sve do one kulturno-turističke promocije Istre kao vodeće hrvatske destinacije. Općina Svetvinčenat na tom planu prednjači u mnogočemu.
- Trudimo se razviti cijeli niz manifestacija, a upravo ono što nam je nedostajalo je jedan pravi sportski događaj. Želimo Savičentu učiniti pristupačnom svima i vjerujem da smo ovim turnirom to uspjeli, te učinili sve zaljubljenike u nogomet zadovoljnima - rekao je načelnik Dalibor Macan, te dodao.
- Cilj organizatora turnira je da napredujemo iz godine u godinu. Počeli smo skromno, ali s malim petogodišnjim planom čiji je cilj bio na ovaj turnir privući najbolje s područja bivše države, ali i pokoju europsku momčad. Ove godine to smo ostvarili dolaskom Udinesea i nadamo se da će se taj trend nastaviti i dogodine.
Macan je pritom istaknuo i još jednu, humanitarnu stranu turnira, čiji će organizatori donirati sredstva za rehabilitaciju nastradalog igrača Smoljanci Slobode, 21-godišnjeg Masima Bulića (HR0824070003205341338).
U tom tonu treba naglasiti i memorijalnu komponentu, koji su ove godine promovirali igrači pobjedničke momčadi sjećanjem na prerano preminulog prijatelja Ivicu Barišića.
- On je bio pokretač Malinga i čovjek koji je živio za nogomet 24 sata. Ovaj trofej poklanjamo njemu, jer znamo da nas prati i da se negdje gore raduje našim pobjedama - rekao je Elvis Brečević ispred kompletne momčadi Malinga.
(D. RAMIĆ-KOVAČIĆ)