U tri galerijska prostora u Berlinu u petak je predstavljen kolektivni tematski likovni projekt "Punkt točka punto", kustosa Eugena Borkovskog, inače voditelja grožnjanske Gradske galerije Fonticus. Berlinsko je gostovanje organizirano u suradnji s ustanovom Kolonie Wedding iz Berlina. Izložba "Punkt točka punto", problematizira, artistički osvjetljuje i ilustrira naglašeno likovni element, a to je točka, a autori čiji su radovi zastupljeni u projektu pripadaju Grožnjanskom likovnom krugu. To su Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Fernando, Lana Flanjak, Željka Gradski, Evin Hadžialjević, Slavica Isovska, Pamela Ivanković, Marija Jaensch, Marino Jugovac, Radovan Kunić, Andrea Kustić, Edvard Kužina Matei, Gordana Kužina, Miranda Legović, Xueh Magrini Troll, Milan Marin, Slavica Marin, Josip Mijić, Gail Morris, Saša Pančić, Danilo Potočnjak, Dijana Rajković, Relja Rajković, Nika Rukavina, Andrea Ružić Čović, Refik Fiko Saliji, Irena Škrinjar, Nina Šperanda, Luiza Štokovac, Noel Šuran, Urša Valič, Asja Vasiljev, Andrej Zbašnik, Marko Zelenko i Martin Zelenko.
Veliki interes publike
Njihovi su radovi predstavljeni u berlinskoj Galeriji Toolbox, u InteriorDAseinu, te u Prima Centeru. Kako izvješćuje Borkovsky projekt je izazvao veliki interes, a uz njega su na otvaranju govorili Archi Galenz, voditelj programa galerije InteriorDAsein Berlin, Jovan Balov, voditelj galerije Prima Center Berlin. Borkovsky je za posjetitelje održao i neformalno vodstvo kroz izložbu te predstavio radove i umjetnike.
- U izloženim radovima su naglašeno prisutna dva diskursa. Prvi je uporaba, korištenja točke kao likovnog elementa, a drugi iskazivanje osobnog ili kolektivnog stanja, pozicija umjetnika kroz propitivanje socijalno-političkog značenja pojma. U konačnici, veliki broj radova doseže aktivistička pa čak i anarhistički obojena ostvarenja iskazana u rasponu od sasvim intimiziranih pa do jasnih, glasnih i angažiranih poruka/značenja, rekao je Borkovsky.
Darko Brajković Njapo predstavlja dva rada. Jedan rad, poliptih, sastoji se od nekoliko listova standardnog, uredskog papira, formata A4. Drugi rad temu ovog projekta problematizira dojmljivo: iako malih dimenzija, ovaj rad predstavlja čovjeka ovješenog na tanku nit.
Vedran Burul zapaža detalj, sekvencu na kojoj odmah ne razaznajemo sastavnice. Autor scenu bilježi u posebnom dijelu dana u kojem prevladava plavkasto svjetlo.
Bruna Dobrilović predstavlja neuredno toniranu keramičku kuglu koja asocira na oblik zemaljske kugle gledane iz svemira. Iz velike udaljenosti ona se vidi kao točka.
Razmišljanje o prošlim vremenima nam potiče i otkriveni predmet star pola stoljeća kojeg fotografira Slađan Dragojević.
Unutar konteksta ovog projekta, Fernando bilježi erotske zone, točke dodira. Autor, u situaciji u kojoj prezentira naga tijela, još i u interakciji, izaziva određenu sablazan.
Raznolikost likovnih izričaja
Lana Flanjak podastire fotografski rad. Ona zapaža niz ptica, golubova na fasadi urbane višekatnice.
Željka Gradski predstavlja dva rada izvedena crtanjem, slikanjem i upisivanjem slovnih oznaka.
Evin Hadžialjević predstavlja video-rad kojeg naziva "Rolling Down Memory Lane" i koji problematizira sjećanje.
Slavica Isovska u problematiku uvodi glavnim motivom, ženskim aktom, a kreativna akcija nastavlja se inkorporiranjem biljnih oblika.
Pamela Ivanković podastire poliptih, grupu objekata koji temu ovog projekta obrađuju formalno - nekoliko kugli koje već jesu točke, ovisno o udaljenosti s koje ih se primjećuje.
Spajanje različitih krpica tekstila, patchwork i quilt tehnika, uvijek izaziva romantičnu notu pa Marija Jaensch predstavlja rad izveden od komadića gotovog tekstila. Ova tapiserija, patchwork, dvostrana je i zamjetnih dimenzija.
Marino Jugovac na temu ovog projekta predstavlja niz kugli. Kugla ili krug, geometrijski oblici, najčešći su tumači pojma točka.
Izuzetni slikar Radovan Kunić temu projekta propituje na izrazito maštovit i neobičan način. On uzima platno i uljene boje kojima izvodi portrete troje ljudi.
Andrea Kustić podastire rad izveden tušem i perom na papiru. Pojam točke obrađuje kao lokaciju, moguće mjesto susreta.
Edvard Kužina Matei na temu projekta, nudi video-rad na kojem su bitni i slika i zvuk.
Gordana Kužina predstavlja se s dva rada. Aktivistički rad problematizira recentnu političku situaciju u državi u kojoj živi. Drugi rad progovara o vizualnim pojavama koje nazivamo ORB-i. To su sasvim male i nježne točke koje se pojavljuju na fotografijama, a da ih golim okom ne vidimo.
Miranda Legović na temu projekta nudi dosjetljiv fotografski rad. Ona u prirodnom okolišu zapaža pa kasnije bilježi plosnatu ploču, predmete i sjene na njoj.
Xueh Magrini Troll predstavlja dosjetljiv rad, a radi se o crtežu, skici s karikaturalnim karakteristikama.
Milan Marin predstavlja rad sačinjen kompliciranom tehnikom "fresco on canvas".
Josip Mijić temom ovog projekta istražuje ideju oblika koristeći veoma raznorodnu tehnologiju. Rad je izveden kombinacijom tehnika i materijala: smolom, akrilikom, drvom, pa čak i zlatom.
Umjetnica i sportašica-maratonka Slavica Marin predstavlja projekt, baziran na trčanju doživljenom kao performans, autorica naziva Morfogeneza. Tako sportska disciplina postaje umjetnički medij.
Gail Morris, po edukaciji skulptorica, predstavlja skulpturu, upotrijebljenim elementima blisku instalaciji, koju realizira u kamenu i metalu. Objekt je sastavljen od ready-made metalnog elementa i obrađenog kamena.
I stilizirana mapa Grožnjana
Josip Pančić pored stiliziranog plana, mape grada Grožnjana, autor aplicira ili docrtava znakove fragilnosti, pažljivog rukovanja i ne okretanja predmeta, pojava, stvari, arhitekture i sadržaja.
Danilo Potočnjak predstavlja grafiku izvedenu s nekoliko zahtjevnih ponovljenih otiskivanja.
Dijana Rajković podastire ideju točke kao dva ulubljena jednostavna objekta izvedena keramičkom tehnologijom. Oba rada su konveksne/konkavne formacije, isječci kugle, neambicioznog mekog oblikovanja, uz uporabu zatamnjenog, kolora.
Relja Rajković promišlja točku kao odnos susreta izduženih formacija. Umjetnik koristi drvene okvire s rijetkim rasterom metanih žica. Oba elementa nose oznake vremenitosti.
Nika Rukavina se promovira ideju rada tehnologijom metalske, bravarske struke. To čini performansom, izvedbom uživo pred publikom i bilježenjem u obliku dokumentarnog video-rada.
Andrea Ružić kao da ilustrira potmule zvukove brujanja i vibracija, odbljeske svjetla i slike koje ostaju negdje u kutovima viđenja.
Refik Fiko Saliji predstavlja rad sastavljen od dva predmeta: školjke i makete zemaljske kugle.
Rad Irene Škrinjar izaziva meditativne asocijacije. Na radu se raspoznaje čovjekolika figura, varijacije geometrijskih crteža i manji, ispunjen krug, točka.
Nina Šperanda predstavlja triptih koji plijeni pažnju po tehnologiji, sadržaju, značenju i izaziva nedoumice u percepciji promatrača. Rad nosi naziv "Ikone", a izveden je sitotiskom zlatnim prahom.
Luiza Štokovac fotografskom tehnologijom propituje pojam točke na vizualan i simboličan način. Njen rad predstavlja okrugli prostor okružen tamnom površinom.
Noel Šuran predstavlja rad u formi umjetničke knjige. Knjiga je nastala tako što je intervenirao u Zakon o mirovinskom osiguranju na način da je sav tekst pretvorio u bijelu boju, a ostavio samo točke i riječi i sav zakon sveo samo na točke koje stvaraju grafiku.
Urša Valič propituje konvencije i međuljudske odnose na planu spolnosti uvodeći temu razmnožavanja ljudi. Ona povećava, ultrazvukom iniciranu, fotografiju/sliku maternice.
Asja Vasiljev podastire radove koji propituju točku kao poziciju osobe u određenom prostoru te socijalne odnose. Radi se o diptihu izvedenom od neuobičajenog materijala, ploča za izolaciju prilikom gradnje.
Andrej Zbašnik na temu ovog projekta odgovara digitalnom fotografijom. Ali, on ju ne podastire onakvom kakva je u originalu, već ju pretvara u negativ.
Točke koje imaju smisao
Marko Zelenko na predmetu/skulpturi nalazimo točke koje imaju smisao i realno značenje. Rad obilježuju sugestije na socijalnu tematiku. Umjetnik ga naziva "Mali monument palom prstacu", a problematizira devastiranje morske obale bjesomučnim izlovom ove vrste školjkaša.
Martin Zelenko koristi kuglice koje su meci za dječje pištolje. Po podu i djelomično drugim podlogama rasprostire male točke/kuglice. Neke su grupirane po bojama, a neke su pomiješane. Ideja je da posjetilac, promatrač mora ili paziti da ne stane na njih ili promijeniti njihov raspored gurajući ih ili gazeći.
Projekt su omogućili Općina Grožnjan, Županija Istarska i Kolonie Wedding Berlin. (Priredio M. RADIĆ)