Na temperaturi od četrdeset stupnjeva ljudima se ne da ni disat a još manje obilaziti starogradsku jezgru, pa čak ni u danima kad u njoj vlada događaj i doživljaj. Upravo, i ove je druge nedjelje u kolovozu najveća rovinjska starogradska Ulica Grisia, čije istovjetno ime nosi i najstarija i nekad najveća izložba pod otvorenom nebom na Jadranu, baš kao i proteklih 60-ak godina svog trajanja, danima ranije od svečanosti otvorenja izazivala pažnju Rovinjaca ali i gostiju koji na nju stižu, izlažu i razgledavaju je upravo i baš zbog nje same.
Dakle, razlog za ovogodišnji fijasko ne može se tražiti u vremenskim (ne)prilikama. Jest, vruće je, ali takvih je toplina u kolovozu (inače ljetnom mjesecu) bilo i prošlih godina, a zec leži, bolje reći umrtvljen je u drugom grmu. O kojem je grmu riječ, svatko će u malom gradu rado objasniti po svom nahođenju-umjetničkom il' političkom (jer ta se petlja u sve) stavu. Ostaje tek, univerzalna činjenica da je Grisia spala na dva slova (ili konkretno desetak umjetnika pred čijim se djelima publika zaustavlja). Sve ostalo, da prostite, je ono drugo. Il' pravilnije sve ono ostalo što se dalo vidjeti je Grisia, koju Rovinj živi svih 364 dana u godini.
Naime, poznato je i o tome se danima nakon Grisie tek prigodno priča, da se nešto ozbiljno treba promijeniti. Međutim, odgovor na konkretno što, nitko nije dao. A tiče se mnogih. Počev od organizatora, djelatnika Zavičajnog muzeja, izlagača s naglaskom na slikare na Grisiji, a ako već hoćete i Grada koji se izložbom (s pravom) diči, pa čak i samih prodavača koji su na uštrb slika i umjetnina, mic po mic ulicu pretvorili u bazar s, najčešće, odjećom i obućom made in Turkey, odnosno jednu veliku bižuteriju made in China.
Nikola Ražov pobjednik "Grisie 2015"
U takvoj korelaciji zvijezda samu sebe ne iznenadih, kad interno pogodih 90 posto imena dobitnika ovogodišnjih nagrada Grisie. Moja sreća bi tim veća, i kad skužih da je većina toga snimljena fotografskim aparatom, pa odustah od opetovanog i neinteresantnog razgledavanja Grisie u potrazi za nagrađenim autorima.
No, na svom dobrom ukusu, odnosno iz prve pogođenim prvim mjestima, da ne bude zabune prvenstveno trebah zahvaliti djelatnicima Muzeja, uz čije sam izložbe puno naučila. Dakle, ovogodišnji je ocjenjivački žiri u sastavu Branka Benčić, Iva Korbler i Marjana Paula Ferenčić između 126 sudionika Grisije, od kojih ispod 40 piše akademska titula, odnosno student, prvu Nagradu dodijelilo Nikoli Ražovu, autoru iz Rovinja. Druga nagrada pripala je Vladi Marteku, a treća Igoru Lekšiću. Dodijeljene su i tri nagrade sponzora. Tvrtci "Ezel" pripao je rad umjetnice Marije Tomaz, Studiju "Arh" djelo Tomislava Brajnovića, dok je "Maistra" ovjenčana s djelom Vjekoslave Sošić.
No, i uz čestitke nagrađenima nakon Grisie ostao je gorak okus i neosporna i opetovana činjenica da je posljednjih desetak, i tako unaprijed iz godine u godinu nekad ponos pitoresknog Rovinja, čuvena izložba pod vedrim nebom "Grisia" u sve gorem i gorem (i)zdanju. No, ove je godine ovjenčana i s još jednim nimalo laskavim pridjevom: katastrofa! Jer, kad bi joj se kojim slučajem oduzelo tih desetak posljednjih slikara koji na njoj, što po inerciji, a što emotivno izlažu ona bi ostala tek Cesarićeva "mala voćka poslije kiše" il' ono što ona uistinu i jeste svih ostalih manje važnih dana u godini u godini - otužno, malo i jadno drvo? (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)