Vrijedno je doci do Grdosela i spustiti se stazom do potoka pa potom njegovim tokom, u idilicnim prizorima prašume, doci do Zelengrada i spustiti se u kanjon. Stazu su uredili tamošnji izvidaci, uložili su veliki trud da pješacima bude lijepo i da po stazi koracaju sigurno.
Ipak, nekoliko dobronamjernih primjedbi i preporuka. Putokaz na kojem piše "Izvor Malenica" trebao bi biti na cesti, svakako vidljiviji negoli je sada, položen na srušenom stablu. Oni koji znaju gdje je ulaz, njima lako, ali onaj koji se na pješacenje Grdoselskom stazom uputio prvi put, nece zapaziti putokaz i bez potrebe ce pješaciti asfaltom, pa se vracati.
Usto, bilo je potrebno na nekim mjestima na stazi izdubiti škaline da bi se sigurnije hodalo. A bilo bi korisno i kada bi na nekoliko punktova bila ona ista info-ploca, manjih dimenzija, da bi pješak imao u vidu gdje se nalazi. I još nešto, a tomu nisu krivi izvidaci, ako s potoka ili sa zaravni Zelengrada želite nekome mobitelom poruciti da je tu lijepo i divno, necete moci jer nema signala.
Potok do Zelengrada premošcuje desetak drvenih mostova. Voda je cista, nisam vidio racice, ali jesam jednu pastrvu. Ono što se cini da je prljavo, nije prljavo, rijec je o mineralnim naslagama.
S jedne strane potoka na drugu preko mostica, eto izvora Malenica. I njega su uredili izvidaci grdoselskog odreda Huhober. Tu su postavili poucnu plocu u povodu Svjetskog dana vode 22. ožujka 2008. Na ploci piše: "Prema puckom vjerovanju voda iz ovoga izvora ima ljekovita svojstva. Od davnine ljudi su vodom iz ovoga izvora lijecili bolesti ociju i tegobe vida. Vjeruje se da vodena žila prolazi ispod crkve svete Marije na Škriljinah kod Berma".
Prizori u potoku su zaista jedinstveni, kažu - istarska prašuma. Gusto raslinje, drvece obloženo mahovinom, porušeno drvece, lijane, paprat (ima ga valjda svaka prašuma). A onda u toj divljini, kosmatom zelenilu s avetinjskim granama stabala, ugledate ciklame. Ima ih u Grdoselskom potoku, ne puno, ali ih ima. Tu me više iznenadio lovor: je li lovor, slici lovoru, otkinem list, pomirišem - lovor. Grdoselski potok ni po cemu ne lici mediteranskom krajobrazu.
Idem dalje. Od izvora Malenica do Zelengrada ima pola sata hoda.
Zelengrad se prvi put spominje 1102. u Istarskom razvodu. Vladari Zelengrada bili su do pocetka 17. stoljeca mocni zemljoposjednici, vlasnici desetak mlinova u koritu grdoselskog potoka, dvaju rudnika ugljena i jednog rudnika salitre te plodnih njiva koje sada više ne postoje.
Utvrda je u uskockom ratu (1615. - 1618.) uništena i potom poharana kugom. Tada se premješta na današnju lokaciju. A prema legendi, krajem 17. stoljeca dogodila se nezapamcena kataklizma: kiše nisu prestajale padati i došlo je do strahovite erozije tla. Vidljivo je to u dubokome kanjonu. Tako je Zelengrad ostao bez glavnih prihoda i bio je osuden na propast.
Zvonik grdoselske crkve izgraden je kamenim blokovima koje su mještani na rukama prenijeli s ruševina župne crkve sv. Jakova i još dviju manjih crkava. I u mnoge kuce u Grdoselu ugradeni su kameni elementi sa Zelengrada. U crkvi sv. Ane nalazio se Grdoselski ulomak, glagoljicki natpis iz 12. stoljeca s imenom župnika Goloba iz Tinjana i feudalca Pongraca.
Ruševine Zelengrada treba pažljivo obilaziti jer staza vodi rubom kanjona. Na zaravni je kameni spomenik na kojem piše: Sv. Ivan Krst.(itelj)/crkvica ispred Grdosel/zvanog Stari grad/2009. Ova je crkva povrh potoka Butoniga bila kaštelanijska kapelica i napuštena je nakon uskockog rata.
Kanjon je prelijep, pravi kanjon. Potok Butoniga tu je svoje korito urezao u kamen. U dnu kanjona vidljive su cetvrtaste usjekline u kamenu u kojima su nekad bili postavljeni nosaci brana brojnih vodenica. Domišljati iz okolnih sela u brdima provukli su do potoka cijevi iz kojih pumpama vuku vodu.
Tu je i simpatican slap Crni puc, i kupalište, beach. Taj dio, od Zelengrada do Crnog puca, bila mi je najteža dionica. Lako je bilo spustiti se, ali teško uspeti. Nitko taj atraktivni put, citavu Grdoselsku stazu od 15 kilometara, nece propješaciti nicim izazvan. To je pješacenje i svojevrsna avantura i ispit vlastitih fizickih mogucnosti, kondicije, ali i iskustvo iz još jednoga lijepoga dijela Istre.