Američko-britanski triler "Gravitacija" režirao je Meksikanac Alfonso Cuarón i spada u one filmove koji nas impresioniraju dosegom kreativne mašte i mogućnošću korištenja tehnike u te svrhe, a sve skupa na kraju rezultira pravim kino doživljajem, kojemu je kapu skinuo i veliki James Cameron, a to već nešto govori.
Nakon Kubrickove "2001. odiseje u svemiru", usporedba na koju se moram vratiti, te svu silu filmskih video igrica bez tako jakog odjeka, ovo je najnovija odiseja izgubljenih u svemiru koja nas je najbliže uvukla u unutrašnjost onoga što nam se i najviše čini nevjerojatnim - kako izgleda shuttle iznutra i kako se spustiti na Majčicu Zemlju nakon što smo s nje lansirani u svemirsko prostranstvo.
Ovako doživljena rekonstrukcija izgleda podosta jednostavna - uzmeš zelenu knjigu i na uputama poput onih iz svakog aviona gdje su upute "u slučaju spuštanja" - postupaš kako skica pokazuje i evo te prema Zemlji.
No, iako je postupak od opće naravi, što kada astronaut izgubljen u svemiru uleti u napuštenu rusku stanicu i upute ima na ćirilici, pa se nekako snađe u toj englesko-ruskoj dvojezičnosti, pa se onda prebaci u kineski modul, a tu su upute i sve oznake na kineskom, ne preostaje mu ništa do onoga: eci, peci pec - pa što bude.
Eto to je onaj problemski dio "Gravitacije" pred kojim se našla doktorica Ryan Stone (Sandra Bullock), nakon što je u svemiru izgubila kolegu i zapovjednika Matta Kowalskog (George Clooney) i koje je ono tipično filmsko prenemaganje bez kojega se ne može.
No, kako je sve drugo fantastičan pogled iz nebeskog prostranstva i do sada neviđeni prizori, poput onoga kada se dr. Stone u skafanderu udaljava iz kadra i postaje bijela točkica u svemirskom mraku i tako postaje pobratimljena sa zvjezdicama, ili kada njena suza pada i lebdi do lica gledatelja. To svakako spada u najimpresivnije što smo vidjeli u posljednje vrijeme na filmu, a možda i uopće.
Za cijelo vrijeme gledanja filma u kinu Valli priželjkivao sam da mi u slušalice dopire glas Korada Korlevića koji bi nam objasnio sve one tajne svemira ovako savršeno predočene na velikom platnu gdje se rasprskavaju sateliti i shuttleovi. Još dva dana, požurite. (M. ĆURIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.