Monografija "Mletačko-austrijska granica u Istri" predstavljena je jučer u Galeriji C8 Arheološkog muzeja Istre u Puli, koji je i izdavač ove knjige koja je rezultat projekta "Kunfini i znamenja, oznake granica i međa u Istri od Srednjeg vijeka do našeg doba". Ovo je druga knjiga proizašla iz ovog projekta pod vodstvom voditeljice Novovjekovne zbirke u Arheološkom muzeju Istre Tatjane Bradare koja je knjigu uredila. Projekt je počeo krajem 2009. i početkom 2010. a imao je za cilj popisati sve dostupne granične oznake na istarskom poluotoku te je prva knjiga objavljena 2013. Istraživanje je rezultiralo pronalaskom više od tisuću graničnih oznaka.
Dvostruki izazov
Rad na novoj monografiji koja je 29. svezak iz serije Monografije i katalozi započeo je 2013. i okončan prošle godine.
- O granici je najviše pisano dok je materijalni dio najmanje poznat, rekla je Bradara napomenuvši da je rad na projektu bio dvostruki izazov. Prvi je izazov bilo čitanje tekstova i proučavanje starih karata što se trebalo materijalizirati na terenu, a izazov je bio i što su obilaskom terena naišli na nešto što nikad nije zapisano. Autori-istraživači su morali prijeći 178 kilometara nekadašnje mletačko-austrijske granice u Istri i katalogizirati granične oznake, no s obzirom da su se na neka mjesta morali vraćati, prešli su više od 500 kilometara.
Prvi put objavljen je i Tridentski pravorijek, odnosno arbitraža te su objavili njen prijepis i prijevod na temelju rukopisa koji se čuva u Državnom arhivu u Veneciji.
- Granica može služiti kao opkop, ali može biti i most. Rezultati istraživanja predstavljeni u monografiji posvećeni su toj danas nevidljivoj ali nekad vrlo stvarnoj graničnoj crti, rekla je jučer Daniela Juričić Čargo iz Arhiva Slovenije u Ljubljani koja je jedna od četvero recenzenata monografije. "Mletačko-austrijska granica dio je istarskog kulturno-povijesnog nasljeđa, a zahvaljujući ovoj monografiji postaje i ostaje stvarna i prepoznatljiva", kaže ona.
Ivan Jurković, s odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Puli, je govorio o tome kako je strukturirana knjiga. Djelo ima devet velikih poglavlja odnosno i 98 potpoglavlja, na 417 stranica - a budući da monografiju krasi i veliki broj vizualizacija zaključio je da ovakva izdanja tjeraju čovjeka da uđe u tekst knjige koju izlistava.
Interdisciplinarni pristup
Knjigu su još recenzirali Nella Lonza i Šime Demo, a autori tekstova osim Tatjane Bradare su Nenad Kuzmanović, Mauro Pitteri, Markus Leideck, Milena Joksimović, Jan Šipoš, Ivan Milotić, Livio Prodan, Snježana Karinja i Boris Blagonić, a Bradara je zahvalu uputila i lokalnom stanovništvu. Monografija je dvojezična pa je za prijevod s hrvatskog na talijanski zaslužna Elis Geromella Barbalich, a za prijevode s talijanskog na hrvatski Katja Radoš Perković i Biserka Budicin.
Knjigu je uvodno predstavio ravnatelj AMI-ja Darko Komšo, a svi koji su jučer govorili o monografiji istaknuli su da je rezultat interdisciplinarnog pristupa odnosno suradnje brojnih istraživača i institucija. (M. RADIĆ)