Otkad je Dom za starije i nemoćne u Grandićima kod Barbana promijenio vlasnika, dodatno je uređen i postao je ugodno mjesto za život.
Tijekom našeg nedavnog posjeta, doduše najavljenog, ova ustanova koju je nekad pratio loš glas zbog neadekvatnog smještaja korisnika i radnih uvjeta, sada se doimala kao sasvim pristojno mjesto za život i rad. Zgrada je "ušminkana", sobe su čiste i uredne, opremljene novim krevetima i namještajem. Korisnici i djelatnici su pak razgovorljivi, nasmiješeni i dobro raspoloženi.
Nakon što je Dom za starije i nemoćne u Grandićima prije oko četiri godine preuzeo novi vlasnik poslovanje je temeljito reorganizirano, a podignut je i standard kvalitete smještaja, zdravstvene njege, skrbi i prehrane korisnika, ističe ravnatelj Krasnodar Marković.
- Vlasnik pulskog Doma Sv. Polikarp Martin Kliman je vlasnik i ovog Doma u Grandićima. Centar za pomoć i njegu Pula je ustanova koja je otvorila ovaj Dom i ona spada u Polikarp grupu. Imamo Dom Sv. Polikarp, Kuću Sv. Polikarpa i Centar za pomoć i njegu Pula, pod kojim je ova ustanova u Grandićima, objašnjava Marković, koji je pak postao ravnatelj prije godinu dana.
- Imamo sve potrebne dozvole za rad. Ovdje imamo sedam zaposlenih; dvije kvalificirane medicinske sestre, četiri kvalificirana njegovatelja i spremačicu, za razliku od mnogih domova koji si to ne mogu ili ne žele priuštiti jer je to veliki trošak. Svaki dan imamo medicinsku sestru u smjeni, njegovateljice su također stalno ovdje i to je naša prednost, navodi.
Dom trenutno ima 19 štićenika, a može ih biti maksimalno 20. Dostavljač svaki dan dovozi svježu hranu iz Pule. Kuhinja u Kući Sv. Polikarpa obnovljena je prije godinu dana i u potpunosti je u skladu sa HACCP standardima, navodi. I dalje ulažu u sanaciju, kaže, obavljeni su radovi na stolariji, popravci vrata, prozora, uređena je čajna kuhinja, a zidovi su oličeni. Uložili su i u opremu, u nove krevete i posteljinu.
- Imamo pokretne i nepokretne štićenike u trokrevetnim i četverokrevetnim sobama, a muškarci i žene su odvojeni. Posjeti su uvijek dozvoljeni osim u vrijeme njege, članovi obitelji štićenika su dobrodošli pa i nenajavljeno. Uvjeti smještaja su u redu i nemamo prigovora, ovdje dvaput mjesečno dolaze dvije časne sestre, održavaju se duhovne vježbe, a dolazi i fizioterapeut.
Ovdje nije robija, ovdje je obiteljska atmosfera i druženje, kaže Marković, dodajući da se u budućnosti, kad Općina riješi vlasničke odnose za cijelu zgradu, planira i proširenje ove ustanove eventualnim podizanjem još jednog kata čime bi mogli podignuti kapacitet na 50 korisnika.
Zadovoljni su i korisnici s kojima smo razgovarali, primjerice, 87-godišnja Ana Vojnić iz Valture u ovoj ustanovi je već gotovo sedam godina.
- Tu mi je dobro, prave žene, dobro delaju, mogu im zahvaliti. Već dugo sam tu, radije bin bila doma, ali moji su na poslu, a tu me posjete, dođu mi i sin i unuki i nevista, kaže gospođa Ana. (P. LUKEŽ; Snimio M. ANGELINI)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.