Publika je odlucila, a struka se složila (iako je nitko ništa nije pitao): kao najbolje ostvarenje ovogodišnjeg Zlatnog lava, 13. grand prix odnosi autorski projekt Aleksandre Blagojevic i Mirjane Šajinovic, predstava "Mirka, živka in dadakice" iz Maribora, u suradnji s tamošnjim Slovenskim narodnim gledališcem.
Dadakice su patke, dvije žen(k)e koje pokušavaju pobjeci od svog pacjeg ega i surove realnosti u raznolikoj i bogatoj interpretaciji zbog cega osvajaju simpatije svake publike.
- Pobijedila je iskrenost na pozornici bez poziranja, u kojoj se svatko pronalazi, a mi smo je zapakirale u umjetnicku foliju, rekla je Blagojevic, školovana kazališna redateljica kojoj je ovaj projekt prva glumacka uloga. Za obje autorice, 13. Zlatni lav donio je prvu nagradu u životu zbog cega su pobjedu posvetile svima koji još nisu nagradeni, a stakleni prix naizmjence ce držati po vitrinama.
Da je vitrina bilo u Teatronu, vjerojatno bi se na njih uspinjali zainteresirani posjetitelji kojih je došlo najmanje dvostruko više od predvidenih pedeset.
Zatvaranje je pocelo pješackim zastojem ispred galerije Marin i polusatnim cekanjem, a kad se sva publika nagurala u dvorište te voditeljica i domacica festivala Mila Elegovic nježno zamolila prisutne da sjednu, makar i na betonski pod, atmosfera se opustila i pocela je neformalna dodjela nagrada.
Nakon uvodnih i kratkih govora gradonacelnika Vilija Bassanesea, procelnika za kulturu Istarske županije Vladimira Torbice te pomocnika ministrice kulture Vladimira Stojisavljevica, koji je obecao da ce i dalje podržavati ovaj festival, spomenuti su i ostali nagradeni koji nisu bili prisutni.
Tako je trece mjesto zauzela monodrama s mirisom javne kuhinje "Familija u prahu" autorice Nine Mitrovic i redatelja Same M. Streleca. Drugim mjestom ponosi se Istarsko narodno kazalište Pula i njihov "Lindarski kaban" Dragutina Lucica koji je parafrazirao "Carevo novo ruho" i prenio ga ogoljenog u cakavskom dijalektu.
Bili su presudni iskljucivo glasovi publike, što je jedna od kljucnih novosti, kao i mjesto održavanja oko kojeg su mišljenja bila podijeljena. No, s obzirom na raspoložene susjede koji su i novinarima dozvoljavali pristup višim katovima te ugodnu intimnu atmosferu Teatrona, Umag se može podiciti novom kulturnom pozornicom na kojoj ce, nadamo se, još dugo trajati Zlatni lav.
Zamjerke odlaze na sporo internetsko izvještavanje i krivi raspored predstava na Trgu, cestu boljku kulturnih dogadanja koja pocivaju na tradicionalnoj umjetnosti. Jedinstveni trojezicni kazališni festival, projekt Damira Zlatara Freya, recesijski, ali uzdignute glave gazi u cetrnaestu godinu postojanja.
Šerbedžija uživo
"Nisam nikad bila predstavi, došli smo na koncert." "Nikad nisam vidjela koncert uživo, ali jesam na televiziji." Takva i slicna objašnjenja culi smo tijekom ankete ispred Galerije Marin. Rade Šerbedžija bio je glavni mamac finalne veceri, a sudeci prema publici, koja se možda ponekad dosadivala (najcešce muškarci i djeca), no uglavnom je bila u transu, na iduci koncert pohrlit ce dvostruko više ljudi.
Magicna vecernja svjetla, violina Antona Stašica te makedonski, istarski, romski, slavonski i autorski Radini napjevi, koji su publiku vodili u tugu, smijeh i poskakivanje na stolcima, trajali su više od dva sata. Price iz Radina života i njegovo ispijanje vina uz ispricavanje što ne može sve poslužiti ("Ali, kad gledate, lakše vam je, zar ne...") i brojne druge smiješne zgode ostavili su traga i na zidovima koji bi, da su živi, još dugo pamtili njegove recitacije.