U Multimedijalnom centru umaškog Pučkog otvorenog učilišta "Ante Babić" do 14. prosinca otvorena je izložba "Grafike -stanja" Ksenije Tomičić.
Riječ je o umjetnici rođenoj 1963. godine u Sarajevu, gdje je i diplomirala na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti. Autorica je članica HDLU- Istre od 1993. godine, a do sada se predstavila na sedam samostalnih izložbi i 50-ak skupnih u zemlji i inozemstvu.
- Izložba ''Grafike – stanja'' svojevrsna je sadržajna nadgradnja u izlagačkom segmentu ove vrsne grafičarke jedinstvenog zanatskog izričaja i manire rada na ovim prostorima. Grafika je u tehničkom smislu možda neatraktivna široj likovnoj publici, no svakako je izazov svakom umjetniku prvenstveno zbog zahtjevnosti samog procesa izrade grafike.
Ona iziskuje kako psihičku tako i fizičku spremnost, od osobne stvaralačke discipline, strpljenja i vizionarstva do vještine baratanja tehnikom i dosljednosti, uz neprestano istraživanje mogućnosti tehnologije, te naposljetku sklada svih segmenata rada u svrhu ostvarenja željenog produkta – grafičkog otiska.
Tu prvenstveno mislimo na klasične grafičke tehnike i ne uključujemo one suvremenije poput kompjuterske grafike ili digitalnog tiska, a upravo se klasičnim tehnikama služi i Ksenija Tomičić. Njeni su radovi mahom dubokog tiska, a tehnike kojima se najradije služi jesu bakropis i akvatinta, ponekad i ponegdje nadograđivane naknadnim intervencijama u proces otiskivanja ili sam otisak, a otuda i podnaslov ovoj izložbi, naglasila je kustosica izložbe povjesničarka umjetnosti Tina Širec Džodan na otvorenju izložbe.
Postav uključuje radove nastale u proteklih nekoliko godina "kojima autorica naglašava upravo tu pojavu grafičkih stanja u procesu stvaranja, a radovi su prezentirani kroz četiri formata".
- Likovni jezik ovih radova gotovo je uvijek naizgled apstraktan. Ponekad nas oni veći, a ponekad upravo manji formati lakše odvlače od njihove, u biti, prikrivene figurativne i organske prirode motiva. Detalji grafika na trenutke evociraju asocijacije na mikroskopski snimak ili segment japanskog drvoreza, stilski podsjećaju čas na prapovijesni crtež, čas na ostvarenja nekih od pravaca 20. stoljeća, no u svojoj su osnovi uvijek pročišćenog izraza i neposredno nam se obraćaju.
Njihova univerzalnost je upravo u motivu i načinu njegove prezentacije kroz grafički otisak. On, motiv, je uvijek pomalo skriven pa time i privlači pogled i potiče gledanje, a opet dovoljno prepoznatljiv da od gledatelja ne traži poseban napor kojim bi izazvao odbojnost ili nerazumijevanje likovnog jezika na granici apstrakcije.
Organski oblici imaju gotovo opipljivu strukturu zahvaljujući finesama tehnike akvatinte, a formalna i sadržajna dubina radova upravo je u kontemplativnom segmentu motiva koji promatraču ostavlja dovoljno prostora za intimnu komunikaciju s likovnim djelom, rekla je na otvaranju Tina Širec Džodan istaknuvši da "ovakve izložbe podsjećaju na istinsku vrijednost grafičkog djela u majstorskom i umjetničkom smislu." (T. GRGIĆ)