I ove je godine, shodno zakonu koji je usvojen 2004., u cijeloj Italiji obilježen Dan sjecanja na žrtve fojbi i na istarski, rijecki i dalmatinski egzodus. Ova je godina posebna iz više razloga, a prvenstveno zbog toga što ce Hrvatska iduce godine postati punopravna clanica Europske unije.
To znaci da talijansko obilježavanje tog dana i sjecanje na povijesne dogadaje koji vežu Talijane, Slovence i Hrvate postaje dobrim dijelom unutrašnje pitanje Italije, koje može svakako iritirati zbog senzibiliteta susjeda, ali ne može više postati predmet politickog i diplomatskog pritiska.
Bilateralni pristup može opstati, moci cemo još neko vrijeme zabilježiti koju susjedsku diplomatsku iskricu, no obitavanje u zajednickom europskom prostoru donosi neku novu kvalitetu koju nitko ne može zaobici.
Bura na Bazovici
Tu je novinu dobro predocio javnosti predsjednik talijanskog gornjeg doma parlamenta Renato Schifani, koji je ustvrdio da su fojbe i egzodus povijesna nasljeda Europe u kojoj i Hrvatska zauzima svoje mjesto. Schifani je stigao u Trst i nazocio svecanostima na spomeniku fojbe u Bazovici u izuzetno teškim vremenskim uvjetima, s burom koja je puhala više od 100 kilometara na sat i temperaturom od minus pet stupnjeva.
Schifani je dodao da je spomenik u Bazovici "memento za sve mlade Europljane, da je sjecanje važno jer predstavlja bedem od opasnosti novih oblika nasilja". Uz njega je bio i gradonacelnik Trsta Roberto Cosolini, koji se u svom govoru prisjetio velikog pomirbenog koncerta triju predsjednika Hrvatske, Italije i Slovenije u Trstu u srpnju 2010. te koncerta uz nazocnost Napolitana i Josipovica u pulskoj Areni u rujnu prošle godine.
- Danas možemo definitivno ustvrditi da egozdus i fojbe pripadaju prošlosti, da su oni predmet povijesti, rekao je Cosolini.
Pomirljivi Gianfranco Fini
Uz središnju svecanost u Bazovici, dan je obilježen i u ostalim vecim gradovima regije Friuli-Venezia Giulia te posvuda u Italiji. U sjedištu talijanskog parlamenta u Rimu otvorena je izložba o istarskom egzodusu i fojbama koju je otvorio predsjednik donjeg doma parlamenta Gianfranco Fini.
I on je iskoristio priliku za slanje pomirljivih poruka obnavljajuci poznatu tezu da je dan utemeljen zakonom koji su izglasale sve politicke stranke u parlamentu i da je važan jer se u Italiji zbog politickih i ideoloških razloga pedeset godina šutjelo o dogadajima na nekadašnjoj talijanskoj istocnoj granici.
Danas je bio i Dan talijanskih povjesnicara, koji su sudjelovali u nizu televizijskih i radioemisija govoreci o spomenutim dogadajima. Bode u oci podatak da se i dalje barata brojkom od oko 10.000 talijanskih državljana koje su ubili Titovi partizani samo zbog njihove etnicke pripadnosti. Takvim podacima poslužio se rimski povjesnicar Giuseppe Parlato, naglasivši da je brojka istinita, ali da nema dokaznih materijala.
U popis žrtava "etnicke cistke" talijanski su povjesnicari i politicari gurnuli i poveci broj talijanskih vojnika, karabinjera i financijera koji su smaknuti u vojnim operacijama u prvim mjesecima 1945. ili nakon 8. rujna 1943. godine, odnosno pada režima Benita Mussolinija.
Dan sjecanja na žrtve fojbi i istarski egzodus prije svega služi za jacanje osjecaja nacionalne pripadnosti, a ponekad i prikrivanju istine o Italiji, koja je uz Njemacku odgovorna za katastrofalni pokolj u Drugom svjetskom ratu. Valjda je stoga talijanska državna televizija odlucila iznova emitirati skandalozni film "Srce u bunaru" (Il cuore nel pozzo), crno-bijelu skicu složene povijesne uzrocno-posljedicne zbilje. (Napisao i snimio Elio VELAN)
Kosti i lubanje
Po obicaju, u Bazovici su se skupili predstavnici svih istarskih, rijeckih i dalmatinski udruga, a uz njih i veterani ratnih vihora iz prošlog stoljeca. Zabilježili smo i sudjelovanje grupice veterana zloglasnih vojnih postrojbi X Mas, koje su u Istri djelovale uz Nijemce i odgovorne su za nekoliko pokolja civila. To je dio folklora, valja se pitati cemu služe kosti i lubanje na zastavi.