- Bio sam izuzetno uspješan obrtnik, a danas, sa 62 godine, ruina sam od covjeka. Jedva preživljavam skupljajuci plasticne boce po kontejnerima, dok je moja supruga u sezoni cistila WC-e.
Cinim to za svoju obitelj, dvoje malodobne djece za koju trenutno ne uspijevam platiti ni vrtic. Zaista ne znam koliko dugo cemo tako izdržati, rijeci su kojima je pricu o svojoj propaloj gradevinskoj investiciji poceo Josip Ban.
Ovaj je Samoborcanin prije šest godina odlucio otvoriti novo životno poglavlje u mjestašcu Kremenje, na podrucju Buja. Upustio se u gradevinski biznis, no karte su se drukcije posložile.
Ishod svog poduzetnickog poduhvata pokazao nam je na licu mjesta, u naselju Kruj, gdje polako, ali sigurno, od kad su u kolovozu 2008. stali radovi, propada deset montažnih kuca prizemnica i jednokatnica od 130 do 180 cetvornih metara, u koje je uložio dva milijuna eura kredita.
- Svaki poslovni projekt nosi odredeni rizik. Rizik je, uostalom, i ustati ujutro, zakoraciti na stepenice, sjesti u auto i ukljuciti se u promet…, zar ne? Medutim, ono što se meni dogodilo prava je katastrofa na koju baš ništa nije ukazivalo, kaže Ban.
Rijec je o naselju jednoobiteljskih kuca s bazenima (gradnja bazena nije ni pocela), za koje se kao investitor vodi Banova tvrtka Histria Domus iz Buja. Za njihovo dovršenje, kako kaže, bilo bi potrebno još oko 1,4 milijuna eura, no inozemna banka koja ga je u prvom dijelu kreditirala za to više nije zainteresirana.
Interes nisu pokazale ni druge financijske institucije ni potencijalni investitori, medu kojima istarske velike turisticke tvrtke, kojima se uporno obraca, pišuci i po desetak dopisa dnevno.
Uložio ostavštinu, uštedevinu…
- Takvo je vrijeme, kriza je svih stisnula, zakljucuje, ali i istice da mu je neshvatljivo i posebno ga boli to što mu ruku nisu pružili, kroz savjete, kontakte s mogucim ulagacima ili na drugi nacin, ni Grad Buje, ni Istarska županija, ni županijska Gospodarska komora, kojima se obracao. "Zar baš nikoga ne interesira što jedna stvorena vrijednost tako propada", pita se.
- U Samoboru sam imao obiteljsku tvornicu prerade kože. Iz privatnih sam razloga promijenio mjesto stanovanja i s osnovanom novom obitelji došao u Istru za koju me vežu lijepe uspomene, tu sam nekad i radio, i mentalitet mi savršeno odgovara.
A buduci da nisam osoba koja ce sjediti skrštenih ruku, odlucio sam ostvariti ovaj projekt u koji sam, osim spomenutog kredita, uložio baš sve što sam imao - ostavštinu, uštedevinu, novac od prodaje kuce koju sam imao u Crikvenici, druge kredite i hipoteku na obiteljsku kucu u Kremenju, za ukupno oko pola milijuna eura.
Najprije sam 2005. godine kupio zemljište od sedam tisuca cetvornih metara na poziciji uz cestu, s koje se za lijepog vremena vidi cak Venecija, u blizini Buja, Umaga i mora, ima kanalizaciju i mogucnost prikljucenja na struju i vodu. Ideja je bila izgraditi vile za tržište, suvremene montažne kuce 35 posto skuplje i daleko kvalitetnije od klasicne izgradnje.
Projekt ukljucuje podno i zidno grijanje te korištenje solarne energije za grijanje sanitarne vode i bazena koji su planirani za svaku kucu, ali ih nisam stigao ostvariti. Godinu dana sam proucavao tržište, konzultirao se sa strucnjacima i nitko nije izrazio ni najmanju sumnju u uspjeh projekta.
Pokazalo se da je najveca nesreca za mene zapravo bila kad se i banka s time složila i odobrila mi kredit od dva milijuna eura jer, da se to nije dogodilo, teren bih bio isparcelirao i prodao, prica Ban.
Samo za kamate dužan 300 tisuca eura
Kako je rekao, naknadno je odlucio prenamijeniti naselje u turisticke svrhe, za iznajmljivanje turistima ili možda za dom za imucnije umirovljenike pa je kupio još 1.500 kvadrata zemljišta u blizini za podizanje centralne zgrade s recepcijom. No, kad je na osnovi usmenog dogovora s bankom o financiranju u tranšama 2008. izradio novu financijsku konstrukciju za drugi kredit kojim je investicija trebala biti kompletirana, banka više nije bila zainteresirana.
- Moj dug prema banci u ovom trenutku samo od kamata iznosi 300 tisuca eura. Tu je i oko 280 tisuca eura duga prema izvodacima radova i dobavljacima, ukljucujuci i 550 tisuca kuna prema Gradu Buje za komunalni doprinos, prica Ban.
Andreašic: Odgovornost je iskljucivo investitorova
- Žao mi je kad bilo tko dode u takvu situaciju, ali radi se o privatnoj investiciji i odgovornost za nju nosi iskljucivo vlasnik, odnosno investitor. Ni u jednom trenutku gospodin Ban nije ulazio u nikakav aranžman s Gradom Buje. Osim toga, on je Gradu dužan više od pola milijuna kuna po osnovi komunalnog doprinosa upravo za te nekretnine u naselju Kruj, zbog cega smo na njih zabilježili založno pravo da bismo, kad se one budu prodavale, mogli taj dug i naplatiti, rekao je gradonacelnik Buja Edi Andreašic.
Istaknuo je da je i u interesu Grada da se naselje izgradi do kraja, ali je u ovo krizno vrijeme vrlo teško naci zainteresirane kupce ili investitore. Potkrijepio je to cinjenicom da i Grad teškom mukom uspijeva prodati samo okucnice i suvlasnicke dijelove zgrada. (Napisala i snimila Kristina FLEGAR)
CIJELI TEKST MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD SUBOTE.