Brodograditelj i stolar Denis Maružin i njegov sin Mauro, koji takoder izucava ove zanate obrade drva, grade drvenu gajetu bez cavli. Rijec je o tehnici koja je vec gotovo pola stoljeca poznata u svijetu, ali je u nas prava rijetkost. Denis i Mauro su, kao kod izrade klasicnog drvenog camca, najprije postavili kobilicu i rebra, koje su spajali epoksidnim ljepilom.
Vanjsku oplatu su potom izveli u debljini od 11 milimetara, ucvrstivši je za rebra epoksidom i vijcima. Na nju lijepe još dva sloja od po pola centimetra dijagonalno postavljenih platnica. Tako ce dobiti gajetu kojoj nema premca ni u klasicnoj gradnji ni u plastici.
Ljubav prema moru i brodogradnji
- Svoju prvu gajetu izgradio sam još 1991. u srednjoj školi. Zbog ljubavi prema moru i brodogradnji upisao sam Brodogradevni fakultet u Rijeci, ali sam se paralelno bavio brodogradnjom i stolarijom. Buduci da je posla bilo sve više, otvorio sam obrt i napustio fakultet kao apsolvent. Tako sam se profesionalno posvetio obradi drva, što me najviše raduje, a uz to ovako lakše prehranjujem obitelj, kaže Denis Maružin.
O ovakvom nacin gradnje, koji su patentirali braca Gougeon iz Sjedinjenih Americkih Država, citao je još dok je bio na fakultetu. Kasnije je zbog narudžbi najviše izradivao stolariju, a kad je najstariji sin porastao, odlucili su da ce izmedu vecih poslova za svoj gušt izgraditi gajetu bez cavli.
- Buduci da sam stalno okupiran poslom, održavanje moje klasicne gajete bilo mi je sve veci problem. Za njeno pravilno održavanje potrebno ju je svake godine izvuci na obalu, temeljito oprati i ostrugati staru boju, popravit je, prezabiti cavle i kalafatirati te potom temeljito obojiti i porinuti u more.
Sav ovaj posao, koji ovisno o vremenskim prilikama može potrajati dva tjedna, treba izvesti cim prije da se barka ne bi osušila. Zbog toga i stalnih improvizacija s vezom, kojih je u Rovinju premalo, odlucio sam se za izgradnju ovakve gajete, koja se nece moci osušiti pa cu je zimi držati na suhom, što je kod klasicne neostvarivo, smatra Maružin.
Camci ne samo od hrastovine
U ovakvom nacinu gradnje drvo je potpuno suho, ukoceno i povezano epoksidom pa ne može doci do sušenja. Uz to, na ukocenom drvu mogu se upotrijebiti epoksidne boje, koje su puno trajnije pa se ne trebaju obnavljati svake godine. Dovoljno ce biti prije spuštanja u more obnoviti antivegetativni premaz na podvodnom dijelu gajete.
- U ovako izgradenu i pobojanu barku voda više ne može prodrijeti pa ce iznutra biti potpuno suha, što je san svakog vlasnika plovila. Epoksid se probija u drvene lamele, koje mogu biti debele i do centimetar pa više nema slobodnih pora u kojem može uci vlaga. Camac je slicno plasticnom nepropustan, ali je puno boljih maritimnih i izolirajucih te posebno estetskih svojstava, kaže Maružin.
Jedini uvjet za izgradnju ovakvih camaca je suhoca drva, koje se može postici i u sušarama. Dobro je da se uporabom ovakve tehnike može graditi bilo kakvim drvom pa se ne mora tražiti hrastovina, vec se može graditi i od puno jeftinije jelovine, koja se u klasicnoj brodogradnji ne primjenjuje. Uz to velika je i iskoristivost materijala jer se reže u letve, pa se mogu koristiti i uže i tanje daske.
- Konacna cijena ovakve barke je slicna onoj klasicne gradnje. Uštedi se na materijalu, ali se potroši više vremena buduci da je lijepljenje uspješnije kada ga izvode dva radnika. Ipak, prednosti ovakvih camaca, od eksploatacije do održavanja i trajnosti su brojne pa se u konacnici itekako isplate, objašnjava Maružin.
Maružin kaže da su rebra njegove nove gajete od masivnog hrasta, a mogao ih je izvesti i jeftinijim postupkom lameliranja ljepilom od jeftinijeg drva. U tom slucaju uštedio bi na materijalu, ali nije htio izgubiti na težini i maritimnim sposobnostima gajete, koja ce po težini biti identicna klasicnoj gradnji.
Gajeta ce mu tako leci u vodi slicno prethodnoj klasicnoj, a zbog niskog težišta tako ce se i ponašati na moru. Ostaje da mu nakon porinuca poželimo dobro more.
Inace, u Rovinju je pred dvadesetak godina ovakvom tehnikom izradena 8-metarska jedrilica Manda. Izradio ju je strastveni jedrilicar Toni Peteh, dobivši tada novo epoksidno ljepilo po vezi iz Italije. Jedrilica se itekako iskazala pa je Peteh, uz brojna natjecanja, s njom 17 puta sudjelovao u najpoznatijoj transjadranskoj regati rutama starih jedrenjaka Rovinj - Pesaro - Rovinj.
Ovakvim nacinom gradnje izgraden jedrenjak od 65 metara
Gradnju drvenih brodova bez cavli, spajanjem elemenata epoksidnim ljepilima i smolom, patentirali su nakon brojnih samogradnji braca Gougeon 1969. godine u SAD-u. Buduci da takav nacin gradnje ima puno prednosti, a pogodan je i za brodograditelje amatere, braca su osnovala tvrtku Gougeon Brothers, koja radi na usavršavanju tehnike kompozitne strukture, koju su nazvali i patentirali kao westsystem.
Svakih nekoliko godina tvrtka izdaje knjige i prirucnike o ovakvoj vrsti gradnje plovila, kojom je, posebno u anglosaksonskim zemljama, izgradeno na tisuce plovila. Do sada su prodali nevjerojatnih više od sto tisuca primjeraka knjiga.
Kompozitna gradnja ima toliko prednosti, posebno zbog cvrstoce trupa, koja se postiže unakrsnim postavljenjem lamela, da se njome izgraduju i veliki jedrenjaci i jahte, posebno oni koji izgledom slice klasicnima.
Najveci jedrenjak-jahta napravljen ovakvom tehnikom izgraden je 1999. u americkom brodogradilištu Hodgon Yahts, a rijec je o 65-metarskoj Antoniji.