Buvljaci su in. Trebalo je vremena, ali i u najvećem istarskom gradu pomalo se stvorila kultura kupovanja rabljene odjeće koja je vani već itekako ustaljena i postala je ne samo nužnost, već i dio urbane kulture. Tako sam početkom ljeta na buvljaku u Rojcu upecala sezonski it komad odjeće. Mornarska majica na V s ovratnikom na kojem su plavo-bijele šare različite debljine. Probam je. Stoji kao salivena. Izgleda kao nova. Naravno, bila je to Arenina majica.
A Arenina se majica mora imati jer ona je više od odjeće, ona je mali tekstilni spomenar Pule, djetinjstva, odijevanja naših baka, majki, očeva. Uspomena me koštala samo pet kuna i bila je to jedna od onih pobjedničkih akvizicija koje nisu dio šopingoholizma, već je možemo tretirati kao dio kulturne baštine grada, artikl iz kolekcije "stilski vremeplov".
Arena, naravno modna kuća ili još uvijek kolokvijalno trikotaža, više je od tvornice, ona je za Puljane poput Uljanika, dio identiteta grada, simbol ženske radne snage, emancipacije. Jer dok su muškarci gradili brodove, žene su plele majice.
Nakon oslobođenja zemlje i završetka rata sav naš narod kreće u obnovu zemlje. Rečenica je to koja je bezbroj puta izgovarana u bivšoj SFRJ kao pamflet, radnička bojnica u stvaranju novog društva. Ista rečenica dio je govora od prije 30 godina kada je Arena trikotaža slavila 35 godina postojanja.
Danas, tri desetljeća kasnije, Arena trikotaža je postala modna kuća; tvornica s nekoliko stotina radnica postala je tvornica s nekoliko desetina radnica. Sada kupujemo talijansko, kinesko i tursko i tek kada je nešto izgubljeno (ili uništeno moljcima ili lošim tranzicijskim privatizacijama), shvatimo koja je njegova vrijednost.
Fotografije o povijesti modne kuće Arena kojom je najdugovječnija i jedina istarska modna kuća proslavila 65. godina rada i postojanja dio su nadasve emotivne retrospektivne izložbe u MMC-u Luka "Grad u klupku Arene" koja evocira uspomene o nekim vremenima koja su usađena u kolektivnu memorija grada, ali i zemlje.
Bezbroj fotografija radnica od samih početaka prikazuju dinamiku rada, ali i modu, život jedne tvornice i kreativnost koja je vidljiva u krajnjem proizvodu - odjeći, iza kojih stoji gotovo pola stoljeća žena, odricanja, rada.
No, ovo nije priča o zaboravljenoj tvornici, ovo čak i nije priča o modi, već o radnicima, stvaranju, rastu i zajedništvu. Ovo je priča o prošlim vremenima, o realnosti koja je tada izgledala surova, ali koja iz današnje perspektive zvuči kao bajka. (L. BAGAR, snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU