Zašto Raša dosad nije registrirana kao kulturno dobro čime bi se ovaj najmlađi istarski grad zaštitio kao integralno umjetničko djelo? Zašto nema konzervatorske podloge za cijelo mjesto? Hoće li planirane gradnje i natkrivanje buduće tribine nogometnog igrališta kao i natkrivanje budućeg autobusnog stajališta zakloniti pogled na pročelje nekadašnje upravne zgrade rudnika te hoće li ti zahvati narušiti vizuru originalnog koncepta naselja izgrađenog 1937. godine u 547 dana? Sve su to pitanja na koja su nedavno u ovoj novini svoja suprotstavljena mišljenja izrekli stručni akteri - konzervatori, vodstvo Općine, projektanti, ali i kćerka projektanta Raše Gustava Pulitzera Finalija te udruga Labin Art Express, koja je zahtjevom Ministarstvu kulture za zaštitom naselja Raša i otvorila ovu priču o zaštiti arhitektonsko-urbanističke baštine Raše.
Da ova slojevita priča ima i svoju jako izraženu socijalno-ekonomsku dimenziju, uvjerili smo se na licu mjesta u razgovoru s mještanima Raše, mjesta koje nakon slavne rudarske, ali i šire ekonomske prošlosti (nekad je tvornica alatnih strojeva Prvomajska bila gospodarski ponos šireg kraja) prati stigma jednog od najdepresivnijih i najbesperktivnijih mjesta u Istri.
Raša je pala u zadnju ligu
"Spomenik" sivilu i zapuštenosti svakako je devastirana nekadašnja upravna zgrada Prvomajske, nekad glavne upravne zgrade rudnika, koja se nalazi iznad igralište. Inače u toj su se zgradi nakon zatvaranja rudnika sredinom 60-ih, a prije useljavanje Prvomajske, Kvarner plastika proizvodili čamce "Istranka", "Učka", Vega". U blizini su radile tvornice tekstila, lutaka, pila. Danas svega toga više nema. Ostala su tek brojna napuštena zdanja poput obližnje toplane. Rinaldo Medak, umirovljeni bankovni službenik, sin rudara problem vidi u iseljavanju ljudi i gospodarskoj učmalosti.
- Ne rade tvornice. Ljudi su vajka tu bili na igralištu. Sad ih nema. Nema sporta. Raša je pala u zadnju ligu. A što se zahtjeva konzervatora tiče, puno toga je već poremećeno. Recimo, na upravnoj zgradi rudnika, kad je tu bila Prvomajska, zazidan je još jedan kat. Već je to bila greška. Mislim da je samo ovaj centar Raše sačuvan, a ovo ostalo je dosta devastirano. Ljudi su nadogradili stanove. Zgrada toplane mogla bi se prenamijeniti jer nije toliko devastirana. Stadion bi se mogao napraviti, obnoviti pa da na pripreme dolaze veći klubovi jer tu su nekad dolazili, za vrijeme Jugoslavije, klubovi "Trešnjevka", "Trepča" iz Kosovske Mitrovice, "Novi Sad", "Šumadija" iz Aranđelovca, "Rudar" iz Kaknja. Kad bi napravili veliku nogometnu tribinu, stara vizura Raše bi sigurno bila poremećena, ali bi za funkciju, za ljude, to bilo dobro, kao i natkrivanje bazena, iskreno govori Rinaldo.
U najkraćoj "osobnoj iskaznici", Raša ima oko 1.500, a cijela općina još toliko stanovnika. Dosta ljudi radi u pulskom brodogradilištu, a u samom mjestu aktivno je svega nekoliko obrta i jedan veći pogon s 30-ak zaposlenih. Uz osnovnu školu i vrtić, samoposlugu, kiosk, poštu, manju ambulantu, ljudi se okupljaju u kavani na glavnom trgu i kafiću do nekadašnje toplane. (Zoran ANGELESKI, snimio Neven LAZAREVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU