Gotovo 70 trkača, kažu najviše dosad, istrčalo je u nedjelju 14. memorijalnu utrku "Antonio Cukon" od tvorničkog kruga Metisa preko Loborike i Marčane, sve do sela Cukoni ili Cokuni. Dio trkača odlučio se skrenuti ranije prema Cokunima i tako odraditi 17-kilometarsku stazu, dok je veći dio njih ipak krenuo dužom stazom oko Mutvorana, naselja starog oko četiri tisuća godina, te tako završio utrku polumaratonske dužine od 21 kilometra.
Nisu se krile emocije
Ovdje nije bila riječ o natjecateljskoj utrci, nije bilo pobjednika, niti pobijeđenih, već je bila riječ o prijateljskom evociranju uspomena i trčanju u čast prerano preminulog Antonija Cukona koji je stradao u brodogradilištu Uljanik dok je radio za Metis. Njegov otac Miljenko nije krio emocije, ali je bio i vidno zadovoljan velikim odazivom prijatelja, ponajviše iz kluba DSR Maraton Uljanik, ali i brojnih drugih trkača iz cijele Istre.
- Ova je trka doista prelijepa, jako sam zadovoljan kako je protekla, iako sam ja malo psihički "pao" odmah u početku. Ali dobro! Sad smo ju odradili, slijedi malo glazbe, dobre hrane i razmišljanja što spremiti za iduću, jubilarnu, 15. utrku. Ove godine ubacili smo još koji kilometar da bude polumaratonska dužina, a razmišljam dogodine uvesti još malo novina. Staza će sigurno ostati ista, ali ćemo možda razdvojiti natjecateljski od rekreativnog dijela, pa da ovi maratonci dođu na svoje, rekao nam je Miljenko Cukon.
A trkači su prije dolaska u cilj otrčali do Mutvorana, do groba Antonija Cukona, i potom se vratili u Cokune. U njihovoj je pratnji bilo osam motorista, devet biciklista i naravno policija, jer se trčalo po glavnoj cesti i uglavnom po asfaltu. Za sve je sudionike Cukon pripremio i prigodne majice i medalje. Program u Cokunima vodio je Daniel Sponza, dok je za glazbu bio zadužen Serđo Valić. U prigodnom obraćanju, Miljenko Cukon zaželio je svim sudionicima da "dugo žive i da budu puno sretni te da se i dalje druže na brojnim utrkama".
- Jesam li sretan? U jednu ruku i jesam, što sam s vama i nadam se da ćemo još puno godina biti zajedno, rekao je Cukon.
Stigao i ultramaratonac
A među trkačima bili su i oni koji ovu memorijalnu utrku trče od njenih početaka, poput maratonca Ivana Stanića, maratonke Mirjane Kmačić Pellizzer, legendarnog Josipa Bepa Nadenića koji je prvi krenuo pola sata prije svih te u svom ritmu stigao do cilja, ali i brojnih drugih poznatih lica. Svi se slažu da je upravo ovakva memorijalna utrka ono što trkačima treba, bez natjecanja, samo dobar trening, te da je vrlo emotivna. S njima se složio i ultramaratonac Robert Radojković koji je ovu trku jučer otrčao prvi put.
- Dosad nisam znao za ovu utrku, ali kad me zvao Ozren Rnjak i rekao za nju, rado sam se odazvao. Bio je to dobar trening, ali ono bitnije je to druženje kao i prisjećanje na preminulog Antonija. Svi mi imamo nekoga na nebu kojeg se ovom prigodom prisjetimo i kome posvećujemo ovu utrku, pa tako i ja koji sam se sjetio svog oca. Lijepo je to i vjerujem da ću dolaziti i ubuduće, pogotovo na iduću jubilarnu, rekao nam je Radojković.
U njegovom timu bili su još i Joško Mardešić, ujedno i poznati boćar, te Jasmin Vidović koji nam je otkrio da je u Radojkovićevom timu 20-ak trkača, ali se oporavljaju od utrka, dok se njih trojica pripremaju za predstojeće maratone i to u Sloveniji, potom Istria wine run u Umagu, pa zagrebački… Godinu će završiti s čak sedam odrađenih maratona, dok će Radojković odraditi i ultramaraton Zagreb-Vukovar. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)