Tijekom jučerašnjeg dana nastavljena je dvodnevna kreativna radionica u sklopu kandidature Pule za Europsku prijestolnicu kulture za 2020. godinu.
Ideje koje su ovdje nastale, koristit će se u određenoj mjeri za definiranje dijela projekta za program kandidature, a nazočni sudionici podijelili su se, prema afinitetima, u četiri skupine i raspravljali o otvaranju prostora, društva, uma i identiteta.
Agrokultura
Prijedlozi koji su proizišli od onih koji su se posvetili problematici otvaranja prostora odnosili su se na revitalizaciju fortica, odnosno "gospodarenje prstenovima", kao i na alternativni prijevoz, eko-prijevoz, zatvaranje prometa i pretvaranje željezničke stanice u info-punkt. Dakako, bilo je govora i o "oživljavanju" zvukova unutar muzeja zvukova.
Oni koji su se posvetili otvaranju uma govorili su o muzeju zvukova, dok je skupina posvećena jačanju identiteta bila posvećena jačanju istoga kroz odgojnu nastavu, kao i na takozvanu agrokulturu, odnosno kulturu pulskih agera. Otvaranje uma je ujedno i oblikovanje društva, odnosno razvoj kreativnih klastera.
Voditelji radionice su Jesenka Ricl, predsjednica i osnivačica CroCulTour - Hrvatskog društva kulturnog turizma, laureatkinja EUNIC Fellowship Programa 2014., magistra umjetnosti i specijalist marketinga posebnih područja, Marko Baus, član tima za pripremu kandidature Grada Pule za EPK 2020. i Mirna Karzen, osnivačica Social Innovation Lab-a, stručna savjetnica s dvadeset godina iskustva u međunarodnom, regionalnom i lokalnom razvoju s fokusom na ekonomski i društveni razvoj.
Radionica je bila usmjerena i na rezidencije i razmjenamu kreativaca, odnosno razvoj mreže kreativnih razmjera u Puli i Istri, usmjerenih prvenstveno na socijalne inovacije u lokalnoj zajednici. Raspravljalo se i o tome kako digitalne platforme mogu pridonijeti povezivanju ideja i socijalnih potencijala te pridonijeti stvaranju trajne dobrobiti za zajednicu.
Lokalna razmjena
Marko Baus je kazao da je vrlo važna lokalna razmjena, odnosno podsjetio je kako su se nekada kolači radili u tri kuće - u tri kuhinje, u jednoj se mijesilo, pa se kod susjeda posuđivao šećer, potom, kod drugo brašno, svi su sudjelovali u pripremanju toga kolača, zajedno se jelo, družilo se. Zašto se to ne bi primijenilo i u kulturnom sektoru, zapitao se.
Jasenka Ricl kazala je da je tijekom radionica nastalo deset do petnaestak potencijalnih projekata, te da je bilo dosta govora o infrastrukturalnim pitanjima, kao i o onim sadržajnim.
Razgovarajući s pojedinim sudionicima saznali smo da smatraju da je šteta što te radionice ne traju dulje, da je vrijeme "prezgusnuto", a nekima je bilo teško usredotočiti se samo na jednu temu, jer su njihovi interesi, kako su nam rekli, višestruki i teško se fokusirati samo na jednu temu. Bilo je i onih koji su rekli da im je sada puno jasnije što je to Europska prijestolnica kulture i da nisu mislili da je potrebno toliko silnu dokumentaciju ispunjavati i da je projekt, odnosno papirologija koju podrazumijeva toliko obimna i složena. (V. BEGIĆ)