Sad se to vec s prilicnom sigurnošcu može reci, posebno nakon privilegija cjelotjednog bivanja u pulskom studiju Partyzan, a još više nakon odlicnog sinocnjeg nastupa u pulskoj Marelici - novi, drugi album trip-hop/blues grupe Goribor, cije je snimanje u studiju Partyzan u Rojcu završilo jutro uoci predstavljanja pulskoj publici, mogao bi nadmašiti njihov sjajan istoimeni prvijenac iz 2007.
I to iz bar dva razloga - poezija frontmena Aleskandra Stojkovica nije nimalo izgubila na izravnosti i uvjerljivosti, dok je, s druge strane, na sceni sada osnaženi, homogen bend ciju osvježenu postavu, osim osnivackog dvojica, pjevaca Stojkovica i gitarista Željka Ljubica Pityja, dopunjuju dvojica odlicnih glazbenika - bubnjar Miloš Vojvodic i gitarist Miroslav Užarevic.
Za razliku od prvog albuma koji je bio svojevrsna restauracija njihovih pet demo izdanja tijekom osmogodišnjeg stvaralaštva, u Rojcu se kuje vremenski, sviracki i pjesnicki kompaktan album na kojem ce biti i pjesama koje su nastale prije svega nekoliko dana, posve iznenada, u naletu inspiracije. Tako je nastala i jedna odlicna vedra ljubavna pjesma "Burle 121" (medulinska adresa na kojoj je bend odsjedao zadnjih desetak dana), a koja nije odsvirana u Marelici.
Svi upuceni u njihovo autorstvo, kao i u poeziju frontmena (oni najoduševljeniji nisu se jucer libili usporedivati ga s Jimom Morrisonom) mogli su uživati u novoj, dirljivoj psihodelicnoj pjesmi "Ljubavi moja", koja ce se naci na novom albumu koji planiraju objaviti ove jeseni. Ništa manje dojmljive nisu zvucale ni nove pjesme "Moje misli", "Iz pocetka", kao i "Uzalud se budiš", plesne pjesme ciji je tekst razorna kritika šljama koji vlada društvom ("… agresivni, ali ne i hrabri…").
Publika, u kojoj je bila i grupa fanova iz Rijeke, odlicno je reagirala na najpoznatije Goriborove pjesme: "Sjajne niti", "Dalaj lama me se secaš", "Rolamo", kao i "Bez" s najpamtljivijim refrenom: "Ja sam vernik bez crkve, gradanin bez grada, ljubavnik bez žene, ritam bez bubnjara". Otpjevali su i "Hocu da živim, moram da se smirim", pjesmu koju rado - kako smo saznali te veceri od jedne pulske majke, obožavateljice Goribora - pjeva njen dvanaestogodišnji sin!
No, vecer je nosio Aleksandar Stojkovic, zasigurno najsnažnije autorsko ime na cijelom podrucju bivše Jugoslavije, s cijim se stihovima, neovisno o finesama, mogu poistovjetiti citave postratne generacije. Samo oni neupuceni i neuništivi malogradani površno ce i pogrešno stvaralaštvo Goribora svesti na depresivni, mracan ocajan izraz, a svoja osjetila zatvoriti i za nevjerojatan univerzalni generacijski krik, i za suptilnu emociju, i za tu cas plesnu, gegajucu, cas eksplozivnu energiju. Sve to objedinjuje ovaj sjajan bend koji tek cekaju zlatni dani.
U Marelici, tom akusticki posve nezahvalnom prostoru niskog stropa i silnih plocica na podu, ljudi zaduženi za razglas uspjeli su osigurati korektnu zvucnu sliku kao i, što je najvažnije, razgovjetnost Stojkovicevih stihova. Zanimljivo je da je pulski koncert snimljen i za potrebe dokumentarca o Goriboru. Rijec je o filmskom projektu beogradskih autorica Milice Jovcic i Aleksandre Milenkovic na kojemu rade godinu i pol dana.
Vidno zadovoljni, u publici su bili gotovo svi clanovi grupa Gustafi, The Chweger, frontmen KUD Idijota Tusta, Dario Marušic, Franko Krajcar, kao i Darko Rundek, koji u nedjelju, nakon odlaska Goribora, pocinje u Rojcu snimati novi album.