Posljednji put razgovarali smo prije tocno tri godine, kada ste nakon nastupa na Art&Music festivalu privukli veliku pažnju i kritike i medija, i nakon cega je slijedio prvi službeni album. Tisucu dana kasnije snimate drugi album u Puli, opet u studiju Partyzan u Rojcu. Što je isto, a što drugacije?
- Ista je ekipa s kojom radimo i s kojom se družimo, a tu su i dva nova clana benda, gitarist Uža i bubnjar Miša. Atmosfera u Rojcu je super i nama je to pravo osvježenje. Toliko razlicitih, a slicnih ljudi pod istim krovom.
Kako preživjeti i ostati normalan?
- Jednom prilikom sam na novinarsko pitanje odgovorio da nam je rock and roll potreban da bi društvo bilo normalno, a pod tim podrazumijevam da covjek misli svojom glavom, osjeca i sudjeluje u životu. Jer, ako ne sudjeluješ u svom životu, što onda radiš? A da ne govorim o posljedicama takvog stanja. Mislim da umjetnost, osim svoje zabavne vrijednosti, mora posjedovati i onu duhovnu komponentu koja oplemenjuje život. To je onaj osjecaj kad slušate neku muziku, citate knjigu ili gledate film pa kažete: "E, to je to, ovo govori i o meni". To su one lijepe nevidljive stvari ili sjajne niti.
Zdenko Franjic, vaš prijatelj i prvi izdavac, nedavno je u intervjuu Glasu Istre kritizirao one koji bi zabranjivali turbofolk.
- Slažem se. Osim kod ekstremnih slucajeva, ne bavim se pljuvanjem drugih bendova ili muzickih žanrova. Prosto neka svatko sluša ono što mu prija. Cini mi se da je to stalno upiranje u drugog, a da pritom sam ne radiš ništa, najgora opcija. Što ja imam od toga da popljujem neku cajku? Suštinski je problem u tome što je sistem, od medija preko raspodjele novca u društvu, otišao na ruku samo jednoj strani, tako da je svako zdravorazumsko razmišljanje svjesno marginalizirano. Sistem je u jednom trenutku krenuo na sve što je drugacije, na sve što je individualno, na sve što je imalo neku širinu i dubinu. Trebalo je da se što više ljudi obezglavi da bi neke stvari lakše prolazile.
No, cini mi se da je problem u tom elitizmu i iskljucivosti koja ga prati.
- Pa dobro, to je sastavni dio demokracije. Poanta je raditi svoju stvar i biti odgovoran. Moralna kriza, pa i ova cuvena ekonomska, zaista je kriza na svjetskoj razini. Prošle godine mi se u Engleskoj dogodilo nešto jako zanimljivo: taksist je frustrirano pozivao na revoluciju, spominjuci ljutito Beckhama, njegove milijune, njegov životni stil.
Je li to ta poražavajuca spoznaja da se i na opjevanom Zapadu nazire gadna pukotina?
- Taj mi je taksist ispricao da mu je sin otišao u Kolumbiju predavati engleski jezik za 300 dolara mjesecne place i da se ne namjerava vratiti u Englesku jer u Kolumbiji s tim novcem živi daleko kvalitetnije. U Engleskoj bi zaradivao puno više, ali što vrijedi kad bi duplo više radio i opet na kraju ne bi imao tu kvalitetu mirnijeg života. Znaci, otimacina je na svjetskom nivou.
Da se vratimo na glazbu, spominješ pojam rock and rolla. Kako spasiti r'n'r svjetonazor od izlizavanja tog pojma i njegovog svodenja na gotovo uvredljiv, prevladan, ismijan, retro hipi okvir?
- Problem je što i muzicka industrija non-stop izlazi s nekim novim "najboljim", najaktualnijim pravcima, a da bi zapravo lakše prodavali proizvod. Kao što sam rekao, suština je u muzici, a ne u tome kako je nazivaju. Sad imamo sjeckanje: alternativa, post-rock, underground, 500 pravaca; a suština bi ustvari trebala biti ista, a ta je da preko svog stvaralaštva ostvarujemo komunikaciju, da je to što je stvoreno i nekom drugom bitno. To je onda puni krug.
Zanimljivo je da cete, unatoc zahtjevnom studijskom poslu u Rojcu, prije samog odlaska, održati koncert u Marelici.
- Htjeli smo iskoristiti radni boravak u Puli i za jednu svirku s obzirom na to da ovdje nismo svirali od 2008. Repertoar nam je malo drugaciji buduci da sviramo dosta novih stvari. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. INTERVJU U CIJELOSTI PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE U SRIJEDU.