Saslušanjem dvoje svjedoka, obranom okrivljenika te završnim govorima odvjetništva i obrane jučer je pred vijećem sutkinje Sene Midžić Putigna na Županijskom sudu u Puli okončano suđenje Vladimiru Gordošu optuženom da je 13. svibnja 2013. godine na Medulinskoj cesti iz koristoljublja ubio Aldina Pašukana. Presuda će biti objavljena sutra u 14 sati.
Dobri prijatelji
- Tog sam dana i ja nažalost izgubio jako dobrog prijatelja, započeo je Gordoš navodeći da je oko podneva nazvao Pašukana da bi otišli na kavu, ali je on spavao i kazao da ima obaveza i da će se vidjeti navečer, nakon što se vrati s treninga. Sin mi je bio u Sloveniji, supruga u Zagrebu, a ja nisam imao nikakvih obaveza pa sam s dečkima otišao vani i malo više popio. Par dana ranije Aldin mi je rekao da bi kupio neki pištolj i da bi htio da ga i ja pogledam. Zvao sam ga te večeri i kazao mi je da ide na Medulinsku, a valjda je tada otišao preuzeti pištolj. Autom sam otišao iz Šijane prema Medulinskoj. Rover je bio parkiran s lijeve strane ceste, a ja sam parkirao auto paralelno s njegovim.
Na autu nije bilo upaljeno svjetlo i zbog mraka se nije vidjela unutrašnjost. Nisam vidio Aldina pa sam pomislio da je izišao obaviti nuždu. No onda sam ga uočio da leži u terencu. Znao sam da je bolestan od karcinoma pa sam ga pomaknuo. Primijetio sam da je krvav. Bio sam šokiran i otišao sam kući. Bilo mi je loše. Uzeo sam nitroglicerin za srce i presvukao se. I dalje mi je bilo loše pa sam uzeo motor i odvezao se do kafića u Šijani, gdje sam i prije bio, da se, kako se ono kaže, "provjetrim". Popio sam par pića, vratio se kući i legao na kauč gdje sam bio i ujutro kada mi je policija došla na vrata, kazao je Gordoš navodeći i da Pašukanu nije bio dužan nikakav novac jer uopće nije imao potrebu posuđivati novac.
Neživotna i nelogična obrana
- Optuženikova je obrana neživotna i proturječna i relativizira dokaze koji ga terete. Telekomunikacijsko, biološko i balističko vještačenje povezuju ga s mjestom i vremenom počinjenja kaznenog djela. Njegova obrana da je na Medulinsku cestu išao da bi pomogao Pašukanu pri kupnji oružja je neživotna. I Pašukan je bio sudionik Domovinskog rata i znao je dovoljno o oružju, a Gordoš nije znao ništa reći ni o cijeni, ni o vrsti tog oružja. Neživotno je i da bi se ta kupoprodaja odvijala na Medulinskoj cesti gdje u svakom trenutku može netko naići. Sin ubijenog Pašukana čuo je očev telefonski razgovor s Vrapcem (Gordšem) kada mu je Pašukan rekao " Ej beba, doći ću po tebe za pet minuta". Gordoš ne poriče da se čuo s Pašukanom, a kada se sve analizira istinito bi bilo da je Gordoš zvao Pašukana jer mu se vozilo pokvarilo na cesti.
Gordoš si je nastojao stvoriti alibi za tu večer preko svjedoka Borisa Ušića, konobara u kafiću Blue sky gdje je bio prije i poslije ubojstva. Ali sportskim jezikom rečeno zabio si je autogol. Jer taj svjedok je kazao da je u godinu i pol dana dobro upoznao Gordoša, znao za njegove navike i obiteljske prilike, a u njegovom ponašanju te večeri, nakon što se vratio u kafić, nije uočio ništa neobično. Nelogično je i da Gordoš odlazi s Medulinske a da nikog ne obavijesti da je Pašukan mrtav. Njegovo pozivanje na stanje šoka nije prihvatljivo jer ni psihijatrijsko ni psihologijsko vještačenje nije našlo ništa što bi upućivalo na Gordoševo stanje šoka i stresa, kazala je Štefekov navodeći potom da su na vratima automobila okrivljenika pronađeni neupitni biološki tragovi, miješani DNK uzorci Pašukana i Gordoša.
- Također, na Gordoševoj su majici nađene GSR čestice od pucanja vatrenim oružjem, kazala je zastupnica optužbe tražeći od suda da Gordoša proglasi krivim za teško ubojstvo iz koristoljublja te da se pritom ima u vidu da je optuženi očito unaprijed stvorio plan na koji će način izvući Pašukana iz kuće te da je pri počinjenju ubojstva pokazao bešćutnost jer je Pašukan ubijen kontaktnim hicem u glavu.
Gordoševa braniteljica Tanja Vranjican Đerek na sasvim je drugačiji način analizirala provedene dokaze tražeći od suda da Gordoša oslobodi optužbe za teško ubojstvo Pašukana. Kontradiktornom obrana smatra tvrdnju optužbe da je s jedne strane Medulinska cesta bila mjesto kupoprodaje oružja, a s druge da je Gordoš namamio Pauškana ondje. (Marica KOŠTA )
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU