Najnovija izložba Gordane Majnarić u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici "Book on Tour 2013.", podnaslovljena: "Korice knjige bez naslova" otkriva onu njenu neobičnu maštovitost kada je u pitanju reciklaža. Riječ je o angažiranoj umjetnici koja počesto u svojoj neprekidnoj i ustrajnoj borbi za "pogrešnu sadašnjost" iznenađuje novim i novim artefaktima u kojima prepoznaje suvišno i sve svodi na minimalizam značaja po kojemu je manje ustvari više.
U Mjesecu hrvatske knjige, ona je u svojoj Putujućoj biblioteci iz Beča do Gajane dovezla svijet knjiga onakvih kakvim ih doživljava na policama, u pripremi, nastanku, u otpadu, u prepoznavanju njihove veze s prirodom, posebno s drvom iz kojega dobivamo papir, a vidjeli smo da i samo drvo sa svojim godovima neodoljivo nalikuje već gotovoj knjizi. Tako osmišljena i dorađena, nadopunjena njenim prepoznatljivim intervencijama odbačenih stvari i materijala, "biblioteka" je u osobnom "bibliobusu" prevezena u Pulu, gdje će do 17. studenoga biti na uvidu njenim poklonicima.
Postavljena na dvije razine, u vitrinama atrija Knjižnice te u Velikoj dvorani u prizemlju, izložba se igra svim onim dovitljivim i maštovitim značenjima koja se vezuju uz knjigu; bilo da se radi o samom njenom izgledu i naličju, poput drvene biblioteke s naslovom "Quo Vadis" Gordana Majnarić, odnosno o odbačenom papiru ili dijelu nekadašnje knjige, obično koricama, presavijenom i ugrađenom u mali objekt-skulpturu, a sve onda čini jednu osobnu viziju i doživljaj koji knjiga može prenijeti na svakog od nas.
U prigodnom tekstu kataloga sama je autorica to objasnila, a na samoj izložbi i pojasnila, da je 15 slika u akvarelu, s jednom podslikom-posterom koji ih povezuje (uvezuje) u kućnu regalnu predodžbu, pet kolaža s fotografijama iz cijelog svijeta, te posebno intervencija na rječniku Dictionnaire moderne - Bez naslova - s deset elemenata, kao i niz reciklaža i objekata, nakita i pisaćeg pribora, svojevrstan hommage knjizi, ali i osoban odnos nje kao autorice koja je prije 56 godina zakoračila u pulsku Knjižnicu i danas joj na neki način uzvraća za dar i spoznaju koje uz knjigu otkrivamo, a u prigodi 56. godišnjice Gradske knjižnice i čitaonice.
Iako je publika navikla svakog ljeta upoznati njen novi ciklus u Gajanskoj kući lutaka, oni koji se zadnji tri desetljeća druže s Gordanom Majnarić znaju da svako njeno povremeno izbivanje, iz osobnog i obiteljskog razloga, ne znači i istovremeno da umjetnica miruje, već je to siguran znak da nanovo iznenađuje. Baš kao što potvrđuje ova izložba, vraća se na one neke početke iz zajedničke memorije Pule, Gajane, Beča i generacije s kojom je odrastala i razvijala svoj angažirani izraz globalnog higijeničara, ali i dežurnog lokalnog nemiritelja da je sve dobro dok je mirno i uspavano u općem samozadovoljstvu. (Mate ĆURI; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)