Nije zahvalno procijeniti koliko se posjetitelja na sinoćnjem skoro dvosatnom unplugged koncertu Gorana Bareta i članova nove postave njegovih Majki u prilično popunjenom Uljaniku osjetilo uskraćenim za naviknuti žestoki i brži r'n'r izričaj, no takvih nije manjkalo unatoč službenim najavama unplugged, ritmički sporijeg akustičnijeg blues nastupa s prearanžiranim pjesmama.
No, nepravedno bi bilo ignorirati činjenicu da se, pogotovo na središnjem podiju, velik broj obožavatelja i poštovatelja Bareta i Majki prepustilo dobroj svirci te u pojedinim pjesmama, a najdojmljivije za izvedbe "Vrijeme je da se krene", zapjevalo sa srčanim i raspoloženim Baretom.
Odlično je u tom zajedničkom vokalnom druženju zvučala i jedna pod njegovih najlijepših pjesama "Odvedi me", koja je, negdje ne sredini, otvorila bitno bolju emociju i energiju u drugoj polovici koncerta u kojoj je, premda u bar duplo sporijem ritmu, nadahnuto izveden posljednjih veći hit "Teške boje". No, taj je ritam ipak bio prespor za "Put ka sreći". U takvim klimavim izvedbama pozivanje na unpluged nije uvjerljivo opravdanje. Isto je tako razumljivo da je akustičnija varijanta odgovarala izvorno sporijim pjesmama, poput lijepe "Daj mi", kao što bi sasvim korektno izvedenoj "Iz sve snage" još bolje bilo da su zagrmjele električne gitare.
Vrijedi izdvojiti unplugged verzije "Nisam tvoj" i "Pozovi me u noć" s posljednjeg albuma "Teške boje", u čijim je sugestivnim izvedbama, u konceptualnom smislu, s obnovljenim aranžmanima, možda i najbolje zaživjela ideja intimnijeg akustičnog nastupa. S korektnim ozvučenjem i svirkom pratećeg Baretovog benda. (Z. ANGELESKI)
