Malo selo na cesti koja povezuje Barbarigu s državnom cestom Vodnjan-Bale, Golubovo, kao da spava zimski san. No, samo do 1. svibnja kada kreće još jedna turistička sezona u kojoj će mještani morati opet zasukati rukave. Tako su se mještani uhvatili kosa, metli i drugog alata te krenuli servisirati smještajne objekte i bazene.
Posljednjih sedam, osam godina mještani Golubova izgradili su kuće za odmor i svoju egzistenciju našli u turizmu, pa je stancija između Batvača i Mednjana danas lijepo uređeno naselje. Od 15-ak kuća u jezgri starog sela, devet ih je namijenjeno iznajmljivanju turistima, raspolažu sa 79 kreveta i 18 pomoćnih ležaja, a u pripremi su još dvije nove kuće za odmor. Tako na 19 stalnih stanovnika, koliko ih je nabrojala naša sugovornica Deniza Vitasović, u sezoni dolazi stotinjak gostiju!
Domaći ulagači
- Sve su to naši domaći ljudi podigli, ne furešti, kako obično misle ljudi ki pasivaju kroz selo. Htjeli smo graditi apartmane, no slušali smo savjete i odlučili, a bilo je to u vrijeme buma agroturizama, da izgradimo kuću za odmor s bazenom. Prvo jednu, a onda smo podigli još dvije. Tako dvije naše kuće pripadaju kćerkama Valentini i Vanesi, a treća suprugu Zoranu i meni, poslije će pripasti malemu, kaže Deniza dok u krilu drži sinčića Jakova. Izgradnjom kuće za turiste u posao je ušao i Zoranov brat Nino, ali i rođakinja Gracijela, svi iz iste starosjedilačke obitelji Vitasović.
- Na jedan kraj smo prodali zemlju, na drugi uzidali hiže i pomalo tornivamo te šolde. Ljudi pitaju kada ćemo to isplatiti. A forši nikad! Ma to su naše kuće, doma smo, suprug je zatvorio svoj obrt i sada živimo od turizma. Nisu to šoldi za se hitati, ali živimo dobro. Po liti nema odmora, udarno je 24 sata na dan, i svi smo u to uključeni, kaže Deniza u iščekivanju prvih gostiju za ovaj vikend.
S balkona jedne od kuća puca pogled na bazene i okolne kuće. Kod susjeda radnici dozidavaju kameni zid, s druge strane Denizin kunjado, koji prve goste čeka 14. svibnja, uređuje lozu i ruže kako bi im pripremio hlad za popodnevne sieste. Selo ipak ne spava.
- Zajedno sam krenuo u to s bratom Zoranom. Poklopilo mi se da sam i tada išao u penziju, tako smo se iz Pule vratili na djedovinu i izgradili kuću s bazenom. Kada gosti stignu više nema odmora do jeseni. Po zimi jedva čekamo da počne sezona, a po liti jedva čekamo da se odmorimo, smije se Nino Vitasović.
Lani su neke od kuća za odmor u Golubovu ostvarile oko 1.100 noćenja! Objekti s tri i četiri zvjezdice, izvijestila nas je Morena Smoljan Makragić, direktorica Turističke zajednice Vodnjan, počinju se puniti u svibnju, a ovisno o vremenu, pune su i do listopada. Bruto prihod od boravišne pristojbe iz Golubova, koje spada u D turistički razred, je 9.150 kuna, a koliko je Grad Vodnjan ubrao komunalnog doprinosa i naknada od građevinskog buma na stanciji, podatak je koji nismo uspjeli dobiti. Iz Grada su nas pak izvijestili da su u posljednje desetljeće uložili znatna sredstva u komunalno uređenje i opremanje - samo u vodovodnu mrežu 700.000 kuna, a preostaje im još izgraditi i kanalizaciju.
- Kada smo počinjali bilo je i bolje. Znali smo biti puni već u četvrtom mjesecu. Predsezona i posezona kiksaju u zadnje vrime, kaže Deniza.
Gosti su uglavnom Nijemci, Austrijanci, poneki Skandinavci ili Nizozemci. I to obitelji s djecom ili stariji parovi koji traže mir u zaleđu vodnjanskog priobalja. Odlaze li na more ili uživaju u bazenima po cijele dane?
- Ima i takvih koji se ne maknu iz kuća. Ali uglavnom vole ići na more, jedino im smeta što obali od Peroja do Barbarige nemaju pristup automobilom (ograda s rampama za vozila postavljena je prije desetak godina za potrebe nerealiziranog turističkog kompleksa na Dragoneri, op. n.). Naša je prednost i što smo na selu, a gosti za 20 minuta stignu u Pulu ili u Rovinj, kaže Deniza.
Turistička renesansa
Turistička renesansa, saznajemo u drugoj kući, počela je kada su u selo stigli povratnici iz Austrije i sagradili prvu kuću za najam. Gazdaricu nismo zatekli kod kuće, ali jesmo njenog sina, Kevina Vladića, mladića na pragu punoljetnosti koji nam je uz njemački akcent ispričao da je ovo malo selo prihvatio kao svoj novi dom.
- Prelijepo mi je ovdje, volim mir i tišinu, a nismo daleko od grada kad ga se zaželiš. Moram ovdje i završiti školu. Sviđa mi se Pula, mada bi moglo biti više diskoteka za noćnu zabavu, kaže Kevin. Ni on, dakle, nije imun na čari istarskog sela, a da bi taj dojam i pojačao Nino Vitasović drži brojne životinje.
- Gosti vole vidjeti blago. Svi hrast bi mi pogulili stranci samo da bi im dica hranila koze, kroz smijeh kaže Nino pokazujući nam na odlasku dvije koze s pet kozlića. (Zvjezdan STRAHINJA/Snimio Danilo MEMEDOVIĆ)