Posljednji, današnji Dorucak s autorom Voje Šiljka na 16. sajmu knjige u Istri u Kavani Mozart zvao se Kiklopski, a gost mu je bio laureat Kiklopa za životno djelo Slavko Goldstein. Kako je to cinio svakog jutra ovih 10 dana sajma Šiljak je svom gostu postavljao koliko pronicljiva toliko i duhovita pitanja. Goldstein se na dorucku osjecao kao kod kuce iako je kavana bila puna.
Osim što je dobitnik pulske knjižne nagrade za životno djelo, Goldstein je nedavno objavio i knjigu "1941. - Godina koja se ponavlja" i u kojoj je intimnu povijest svoje obitelji iskoristio za pronalaženje korijena zla koji su oblikovali zlocince i zlocine tog vremena.
- Naravno da nisam otkrio korijene zla, da sam to ucinio, da je bilo tko od nas to ucinio, više ne bi imalo smisla pisati ili baviti se filozofskim pitanjima. Mislim da sam ipak doprinio razumijevanju onoga što se tada dogodilo i to opisujuci ono što su moji prijatelji u to vrijeme prošli. Sve su to sjecanja koja sam pokušao pokrijepiti dokumentima iz tog vremena i u razgovoru s prijateljima, kazao je Goldstein.
Šiljak je autora zamolio da isprica podužu pricu o pismu oca koje je primio 64 godine nakon njegove smrti.
- To su pismo pronašli arhivisti Sveucilišne knjižnice, a bilo je u ostavštini Vinka Nikolica, ustaškog satnika, kasnije i urednika Hrvatske revije u Argentini. Zašto je on baš to pismo i samo to pismo odnio sa sobom u Argentinu ostaje nepoznanica. U tom pismu meni otac piše iz zatvora u Petrinjskoj, a radi se o jednom pametnom i dirljivom pismu. Mislim da ga je Nikolic, koji je na marginama to pismo i uredio, htio koristiti kao dokaz da ustaše nisu bili antisemiti.
Nikolica sam sreo na Frankfurtskom sajmu knjiga i tamo smo se cak i rukovali, no nikada mi nije rekao da posjeduje to pismo. Fotografi su tada iskoristili priliku da fotografiraju jednog ustaškog i jednog partizanskog urednika kako se rukuju, kazao je Goldstein.
Buduci da su medu gostima bili i ministar kulture Republike Srbije Nebojša Bradic i ambasador Republike Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukicevic, Šiljak je postavio i pitanje u kakvom su braku Hrvatska i Srbija, a Goldstein mu je odgovorio da su u stalno promjenjivom odnosu. Svoj odgovor je potkrijepio opisom povijesti jednog hrvatskog i jednog srpskog sela koji su udaljeni 300 metara i koje odvaja jedan potok.
- Ako su Hrvatska i Srbija zaista u braku, onda je to brak koji prolazi razne faze ljubavi i mržnje, zakljucio je Goldstein.
Publika je zbog Goldsteina ustala i pozdravila ga najdužim pljeskom ovogodišnjeg sajma.
Drugi veliki gost zadnjeg dana sajma bio je Vojo Šiljak, koji je predstavljao svoju knjigu "Ulicama lutam ne bih li se sreo" u izdanju zagrebackog V.B.Z.-a. U predstavljanju knjige odmogli su mu nešto manje urednik Ervin Jahic i nešto više urednik i recenzent Božo Rudež, no Šiljak se nije dao smesti, ucinio je sve što je mogao da brojnoj okupljenoj publici popravi dojam i procita što više simpaticnih, ponekad krajnje predvidljivih, no cesto i suštinski iznenadujucih anegdota koje ponajbolje svjedoce o ljudskom duhu, njegovoj duhovitosti, ali u konacnici i o njegovim moralnim odlukama.
Šiljak je u ispovjednom tonu obznanio da sve cešce razmišlja o svojoj zadnjoj uri, no kada zamišlja svoj sprovod, ubacuje i trenutak nade.
- Na mojem sprovodu umjesto da svi kažu kakav sam dobar covjek bio volio bih da se nade barem jedan koji ce reci: "Gledaj ga, mice se!", zakljucio je Šiljak.
U sklopu zadnjeg dana sajma predstavljena je pazinska Hiža od besid, kuca za pisce o kojoj smo vec puno govorili. O tom su projektu, njegovoj funkciji, razvoju i buducim planovima govorili Nenad Ušumovic, Davor Šišovic, Nenad Popovic, Iva Ciceran i Magdalena Vodopija.