Sezonu 2012/13 nogometaši Istre 1961 otvorili su domaćim ogledom protiv Hajduka. Tog 22. srpnja debi u "zeleno-žutom" dresu upisao je Slavko Blagojević i sigurno ga neće pamtiti po dobru. U nepunih pola sata Blagojević je "prodao" tri lopte na sredini terena od kojih dvije Splićani nisu uspjeli pretočiti u izglednije prilike, ali onu treću jesu i da nije bilo požrtvovnog Čaglja, vjerojatno bi gosti poveli. Vidio je Igor Pamić da "ratnik iz Otoka" nije na visini zadatka, brzo je reagirao i na teren već u 32. minuti poslao Sinišu Linića.
Slična situacija ponovila se 4. listopada ove godine, ali s novim glumcem u glavnoj ulozi, Renatom Gojkovićem. Pamić je još uvijek bio trener i "zeleno-žuti" su opet igrali protiv Hajduka, ali na Poljudu umjesto na "Drosini". Prethodna dva kola Gojković je ulazio s klupe, protiv Slaven Belupa u 90. minuti, a protiv Lokomotive u 74. minuti i napokon je dočekao priliku da u Prvoj HNL istrči u početnoj postavi.
Međutim, atmosfera koja ga je dočekala bila je previše za 20-godišnjeg stopera koji je zaredao s pogreškama, već u osmoj minuti zatresao vlastitu mrežu i u 21. minuti Paminjo je bio primoran zamijeniti ga Kenanom Hadžićem.
- Ne možeš zamisliti bolju priliku da za novi klub prvi put započneš prvenstvenu utakmicu od one koju sam ja dobio, protiv Hajduka na Poljudu, pred deset tisuća ljudi i u sjajnoj atmosferi, a onda se sve okrene protiv tebe - prisjetio se Renato Gojković, stoper Istre 1961, dana koji bi najradije izbrisao iz svog sjećanja.
- Iskreno, nisam očekivao da ću zaigrati i kad mi je to trener priopćio, moram reći da me malo iznenadio svojom odlukom. Jednostavno se nisam uspio dovoljno koncentrirati, ušao sam psihički nespreman u utakmicu, napravio nekoliko pogrešaka i zabio autogol. Sve mi se potrefilo, imao sam osjećaj kao da mi se svijet srušio i nisam znao o čemu bih prije razmišljao. Poslije te utakmice bila je stanka u prvenstvu i otišao sam igrati za reprezentaciju, a ja sam i dalje mislio samo na taj Hajduk i premda sam znao da mi valja sve to što prije zaboraviti, jednostavno nije išlo.
Srećom, dobio sam podršku roditelja, prijatelja i suigrača, svi su mi oni pomogli da se psihički dignem i uspio sam u tome, ali nije bilo lako, trebalo mi je dosta vremena da se vratim u normalu.
Da jedna nevolja nikad ne dolazi sama osjetio je Gojković na svojoj koži kad je ponovno obukao "zeleno-žuti" dres. Pamića je u međuvremenu na klupi zamijenio sportski direktor Robert Rubčić koji mu je prvi put ukazao povjerenje u osmini finala Kupa Hrvatske. Regularnih 90 minuta u Kranjčevićevoj je okončano rezultatom 1:1, a onda je u devetoj minuti prvog produžetka Gojković dobio drugi žuti karton i potom je Zagreb s igračem više uspio doći do pobjede
- To je ipak bila malo drugačija utakmica i premda ostaje žal što ju nisam odigrao do kraja i pomogao da stignemo do pobjede, ta me situacija nije toliko uzdrmala - istaknuo je Gojković.
- Jednostavno, svjestan sam bio da sam odradio dobrih 90 minuta koji su me psihički digli i dobio sam toliko potrebno samopouzdanje, a taj crveni karton je nešto što se ne može predvidjeti. Takav je nogomet, nikad ne znate što će se dogoditi. (I. CEROVAC)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.