U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula jučer je obilježena stota godišnjica evakuacije civilnog stanovništva Pule i južne Istre u logore po unutrašnjosti Austro-Ugarske Monarhije, i to tribinom "Pula, južna Istra i evakuirci: o velikom egzodusu sto godina poslije (1915.-2015.)".
Na tribini je Andrej Bader, autor knjige "Zaboravljeni egzodus: 1915.-1918." govorio o razlozima iseljavanja Istrana, o njihovim sudbinama u logorima smještenim po unutrašnjosti Austro-Ugarske Monarhije, a bilo je govora i o odnosu hrvatske (i istarske) historiografije prema njihovoj "kolektivnoj traumi" koja je potrajala gotovo četiri godine, sve do konca Prvoga svjetskog rata.
Jučerašnji dan, 15. svibanj, odabran je iz razloga što su 15. svibnja 1915. crkvena zvona označila evakuaciju sela na Puljštini, a 17. i 18. u Puli i najbližoj okolici. Zapovjedništvo pomorske utvrde Pula izdalo je javni proglas u kojemu biva objavljena naredba o evakuaciji žitelja južne Istre, što je gotovo direktna posljedica potpisivanja tajnog Londonskog ugovora od 26. travnja 1915. godine, kojim Italija stupa u Prvi svjetski rat na strani sila Atante.
Bader je naglasio da je 1915. godine za Pulu bila još važnija od 1914., odnosno ne samo za Pulu, već i za čitav ovaj prostor. Istaknuo je da je u razdoblju od 17. do 30. svibnja po osam vlakova dnevno vozilo prema unutrašnjosti Monarhije, gdje je oko 60 tisuća ljudi internirano, a sve te brojke nisu nikoga ostavile ravnodušnim, kao niti teške ljudske sudbine evakuiraca, o čemu se Bader bavio vrlo detaljno u svojoj studiji. On je to iseljavanje nazvao humanitarnom katastrofom. (V. BEGIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU