Moto ove francusko-američko-belgijsko-talijanske biografske drame Oliviera Dahana o životu glumice Grace Kelly, koja se na vrhuncu slave i ovjenčana Oscarom ("Provincijalka", 1954.) udajom za monaškog princa Reinera III. 1956. pretvorila u monašku kneginju, je: "Bajka je da je njen život postao bajka". Zvuči pomalo prepotentno, kao: Ah, nije njima lako samo se po cijele dane preoblačiti i ispijati koktele s Onassisom, Mariom Callas (Paz Vega), francuskim predsjednikom Charlesom de Gaulleom (André Penvern) Kennedyjevim ministrom obrane McNamarom i blablabla…, pa još sve one spletke na dvoru, zavidne europske dame, neodlučan muž, ljubomorna muževa sestra koja bi rado zajela na njegovo mjesto itd.
Manekenski stas
Nakon kratkog vremena od premijere u Cannesu "Grace od Monaka" stigla je i u istarska kina u liku i glumi Nicole Kidman, koja ju je utjelovila više po onoj glumačkoj ekspresiji nego po biografskoj autentičnosti, a ako tome dodamo i njen manekenski stas, visinu i australsko-američku drskost jasno mi je zašto je monaški dvor oštro reagirao na ovaj film ograđujući se od nekih interpretacija o povijesti Monaka s početka '60-ih kada ga je de Gaulle stavio pred zid - ili platite ili ćemo vas anektirati.
Na taj izazov je reagirala u svom američkom stilu - ništa Europa ne može napraviti i riješiti bez pomoći i (u)miješanja Amerike - Kellyca svojim hollywoodskim glumačkim iskustvom i marketinškom propagandom da ako si pridobio javnost već si pobijedio. Dakle, ovaj film je hommage današnjoj svemoćnoj pijarovskoj industriji i sasvim se dobro uklapa u recentni trend biografskog filma koji caruje u Hollywoodu. Dovoljno se podsjetiti na zadnjeg Oscara pa da se vidi koliko je to uzelo maha.
No, Dahan se ipak iskupio pred biografskim izazovom od kojega je i krenuo u priču kada u Monako stiže veliki Hitchcock (Roger Ashton-Griffiths) da bi Grace ponudio ulogu u filmu "Marnie", što je i izazov za njen povratak na veliki ekran, a opet to otvara jednu neplaniranu horor i triler priču na samom dvoru koja nije ništa manje napeta od one Hitchochove. Balansirajući na tom dualitetu između filma i života, režiser nam hoće pokazati u kojoj je mjeri Kelly bila dobra glumica, a samim time razotkriva onu njenu izreku o bajci i stvarnosti na dvoru. Glumiti u životu ili na filmu za Grace Kelly ne bi trebao biti neki poseban izazov, ali je potreban pravi scenarij, dok je u Europi režiser uvijek poznat u liku nadmoćnijeg susjeda. (M. ĆURIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU