Medunarodni tjedan gluhih nedavno je obilježen i u Puli. Udruga gluhih i nagluhih osoba Istarske županije organizirala je niz aktivnosti u cilju upoznavanja zajednice s problemima koji nastaju kao posljedica oštecenja sluha: nezaposlenošcu, teškocama pri zapošljavanju, inkluzijom, odnosno ukljucivanjem mladih gluhih osoba u redovan školski sustav, stanovanjem te prvenstveno komunikacijom u svakodnevnom životu. Taj najveci problem, doznajemo od predsjednice udruge Svetlane Cukeric, moguce je ublažiti uvodenjem službe tumaca, koju je nedavno organiziralo Ministarstvo obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti.
- Znakovni jezik najprimjereniji je za gluhe osobe, a na proljece bi u Sabor trebao doci zakon kojim ce on biti priznat kao manjinski jezik. U Hrvatskoj ima trinaest tumaca, s time da neke udruge imaju po dva, a neke niti jednog. Oni moraju biti spremni prevoditi u svako doba dana ili noci, primjerice, kada osoba ode lijecniku ili u banku. U Puli još uvijek nemamo tumaca, no do kraja mjeseca bismo ga trebali dobiti. Tri su kandidata, sve djeca naših clanova. Tumac ce biti prvenstveno na raspolaganju clanovima udruge, a zatim i svim drugim osobama kojima je potreban. U zakonu piše da gluhe osobe imaju pravo na tumaca, ali u praksi to ne funkcionira, kazala je Cukeric i dodala da bi svaka važna ustanova, poduzece ili banka trebala imati nekoga tko zna osnove znakovnog jezika.
Osim odraslim osobama, tumac je neophodan i školarcima koji su ukljuceni u redovnu nastavu. U Istri trenutno ima osmero gluhe djece iz Buzeta, Pazina, Medulina i Pule, gdje neki od njih pohadaju školu. Zbog nedostatka tumaca, mališani su prepušteni sami sebi ili roditelju, koji pak ne može biti uz njih cijelo vrijeme.
- Problem je u tome što se u osnovnim školama s gluhom djecom neadekvatno radi. Nedavno je udrugu posjetio predsjednik Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Andrija Halec, koji je kazao da je njegova želja da gluha djeca budu smještena u jednu od dviju specijalnih škola u Zagrebu - Suvag ili Slavu Raškaj. No mi ne možemo prisiliti roditelje da onamo šalju djecu ako to ne žele.
S druge strane, djeca u redovnim školama bivaju iskljucena zbog barijera u komunikaciji. Odlazak u specijalnu školu placa Centar za socijalnu skrb, dok je u slucaju kada dijete pohada redovnu školu, potrebno placati tumaca. Neke opcine i gradovi, poput Medulina, Pazina i Buzeta, ne žele takvo što financirati. Jedna obitelj u Puli dobila je iz gradskog proracuna 21 tisucu kuna za tumaca, ali joj ga trenutno ne možemo osigurati, ispricala je predsjednica udruge koja je život clanova pokušala olakšati i prijedlogom da se uredi centar za gluhu djecu pri pulskoj Opcoj bolnici.
Ondje bi mališani ucili govoriti, ali inicijativa nažalost nije naišla na plodan teren. Cukeric je kazala da su im u bolnici odgovorili da nemaju potrebnu aparaturu i strucnu osobu koja bi vodila centar.
Što se tice zaposlenja, današnja mladež ima više mogucnosti od starijih generacija, koje su radile uglavnom kao krojaci, postolari ili slovoslagari. No ni u 21. stoljecu gluhe osobe ne mogu pretjerano birati, napomenula je Cukeric.- Mladi clanovi udruge rade u proizvodnim djelatnostima, odnosno kao kuhari, šivaci u Tekop Novoj, tehnicki crtaci i bravari u Uljaniku i Tehnomontu ili pak kao fizicki radnici. Medutim, zbog propisa o zaštiti na radu gluhe osobe ne prolaze lijecnicku komisiju pa se više ne mogu zaposliti u brodogradilištu. U odnosu na druge županije gluhe osobe u Istri ipak prolaze bolje i samo ih je deset nezaposleno, zakljucila je Cukeric.