Idući ponedjeljak napunit će se točno šest godina otkako je Mihail Ščeglov odabirom na poziciju klupskog predsjednika neslužbeno postao prvi strani investitor u Istru 1961. Nedugo prije nego što će postati većinski vlasnik kluba, najavio je rezultatski uspon te pohod na europska natjecanja u okvirnom roku od tri godine.
Sezonu kasnije dogodilo se to da je momčad završila na pretposljednjem mjestu ligaškog poretka i samo se administrativnim putem spasila od ispadanja, a Ščeglov ni u narednom razdoblju nije uspio ''zavrtjeti'' svoj kapital i po isteku prošle sezone konačno je proslijedio većinski paket dionica američkoj grupi investitora okupljenoj pod nazivom RMI LLC koja je dionice kupila preko hrvatske korporacije RMU d.o.o. Najave su ovog puta bile još optimističnije...
Proteklog vikenda odigrano je posljednje kolo jesenske dionice MaxTV Prve lige koju su nogometaši Istre 1961 okončali na osmom mjestu prvenstvene ljestvice s istim brojem bodova kao i devetoplasirani Osijek. Učinak od četiri pobjede, deset poraza i sedam remija, odnosno 19 osvojenih bodova iz 21 utakmice, sugerira da je temeljni rezultatski cilj u nastavku sezone što brži bijeg od začelja tablice i devete pozicije koja vodi u razigravanje za opstanak. Ništa novo za Puljane, no u prvoj sezoni pod patronatom američkih investitora očekivanja su bila sasvim suprotna. Treba li strahovati da se povijest ponavlja?
Nije se Glover po dolasku u Pulu susprezao od nagovještaja ekspresnog uspjeha, što se iz današnje perspektive čini kao prilično nesmotren potez. Premda je imao niz opravdanja u radu prethodne Uprave, Glover je umjesto umjerenosti i opreza izabrao najavu četvrtog mjesta kao cilja već ove sezone. Iako je rezultat nakon pola godine sasvim izostao i priča se praktički nalazi na početku, on danas i dalje tvrdi kako je to ispravan način postavljanja. Ta svojevrsna ''visoka letvica'' koja bi trebala poslužiti kao putokaz k napretku, u nas se kolokvijalno naziva – medvjeđa usluga.
Što se to dogodilo da Gloverove najave na polovici sezone dobiju prizvuk nerealnih? Puno toga što ne ide u prilog uspješnoj stabilizaciji zaredalo se još od starta priprema za tekuću sezonu. Začetak je u onom najreprezentativnijem dijelu, selekciji igrača za koju je Glover angažirao riječki dvojac Marija Rubešu i Roberta Rubčića. Na stranu to što su bivši rukovodioci HNK Rijeke unaprijed dočekani s dozom skepse, ubrzo im se kao ozbiljan problem nametnuo pritisak preoptimističnih najava, ali i specifičan odnos nepovjerenja postojećeg stručnog stožera na čelu s Igorom Pamićem.
Izuzev kadrovskih previranja i pogreške u konstituciji stručnog stožera, nova se Uprava od ljeta nije iskazala u još dva vrlo bitna slučaja. Prvi, doduše, još uvijek nije pravomoćno potvrđen kao neuspjeh, ali je ''slučaj Franjić'' nedvojbeno narušio povjerenje javnosti prema uspješnosti klupskih čelnika u borbi sa zakulisnim igrama hrvatskog nogometa. Riječ je o faktoru na koji svaki investitor u Hrvatskoj treba računati i na što je Michael Glover, kao i na mnoge druge stvari, morao biti upozoren od strane svojih najbližih savjetnika koji ovdašnje podneblje vrlo dobro poznaju.
Drugi je slučaj puno ozbiljnije prirode, a radi se o nerazjašnjenom kašnjenju isplata igračima koje se posljednjih tjedana isticalo kao temeljni agens loših odnosa unutar svlačionice. Što god da se dogodilo, gdje god da je nastao problem s isplatama, takva loša ''reklama'' koja se nadovezala na slab igrački učinak najmanje je što je novim vlasnicima trebalo u ovom trenutku. Posebice ukoliko uzmemo u obzir da se bliži prijelazni rok u kojem je imperativ privući (i) nove igrače, jer očekivanja su sve veća, a prava na pogreške sve je manje
Što zaključiti? Oštro je i nerazumno nakon svega šest mjeseci kazati da je projekt američkih investitora u Istri 1961 promašen. No, da je djelomično kompromitiran, to svakako jest. Činjenica je da je način rada kakav je egzistirao proteklih nekoliko godina (!) predsjedavanja Miše Ščeglova uzrokovao priličan nered i da je klub bez jasne vizije i strukture, neuređenih unutarnjih odnosa i načelne improvizacije na planu kadrovske politike, jednostavno bilo nužno iz temelja rekonstruirati.
Međutim, isto je tako neophodno konstatirati da nakon šest mjeseci rekonstrukcije nije napravljen očekivani, a kamoli najavljivani pomak. Stoga će Michael Glover sa svojim suradnicima morati dobrano zasukati rukave kako bi kroz kvalitetnu (re)selekciju igračkog i stručnog kadra te izvedbene i rezultatske pomake u nastavku natjecanja vratio povjerenje istarske nogometne javnosti. (D. RAMIĆ - KOVAČIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.