Petminutnim pljeskom počastila je publika ekipu predstave "Glorija" u režiji Damira Zlatara Freya čija je premijera održana u petak u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Burni aplauzi su opravdani, suradnja dvaju kazališta koja su stala iza ove izvedbe, INK-a i Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina, rezultirala je pravom sinergijom kreativnosti.
Dramaturginja Željka Udovičić Pleština i redatelj Damir Zlatar Frey napravili su odličan posao skrativši i prilagodivši tekst Ranka Marinkovića istovremeno zadržavši sve potrebne elemente. Cijela priča je tu, također i emocije, nismo primijetili da išta bitno nedostaje, a dva sata prošla su brže nego što smo očekivali (voljeli bismo, doduše, da je malo manje zagušljivo na maloj sceni).
Predstava je vizualno raskošna u smislu da je iskorišten cijeli prostor kazališta. Čudili smo se malo zašto nije na velikoj sceni, ali shvatili smo kada smo u drugom dijelu predstave u ložama vidjeli lutke, nijeme promatrače onog što se događa u finalu.
Svaka čast na ideji, moramo priznati da to nismo očekivali. Odlično je iskorišten i parter kazališta u kojem Glorija ima svoju točku, prvo kao kip Bogorodice, a onda i kao cirkuska artistkinja.
No, prije nego što predstava pokaže svoju raskošnu, možda nije pretjerano reći i spektakularnu stranu, radnja mora doći do točke usijanja, a nju vode glumci koji su se potrudili poistovjetiti s likovima koje tumače.
Nadasve je uvjerljiv don Jere, kojeg tumači Ivica Pucar, valjda zato što smo upravo takvo zamišljali mladog svećenika Jeronima kada smo čitali "Gloriju" - mladog, nadobudnog i nervoznog, s viškom energije, prepunog dvojbi i potisnutih emocija koje će šiknuti poput vulkana kada upozna sestru Magdalenu, iako to neće priznati.
Prije toga morat će se posvađati s don Zanetom, cinikom i zmijom u Rajskom vrtu, kako ga don Jere ispravno naziva. Don Zaneta tumači mladi Jan Kerekeš i on je odličan glumac, u što smo već prije uvjerili. Izgleda da mu cinizam i inteligencija don Zaneta pristaju saliveno poput svećeničke mantije koju nosi, ali - zar ne bi trebao don Zane biti stariji?
Uostalom, u Marinkovićevom originalu, ali i u ovoj izvedbi, taj lik na početku kaže don Jeretu da je i on nekad bio pun entuzijazma i ideala…
"Glorija" je priča o nesretnoj ljubavi koju je nemoguće vezati lancem racionalnosti i nametnutih pravila. Ljubav je ovdje temeljni pokretač, a u kojem stupnju je ova predstava kritika Crkve, to neka procijeni svatko od gledatelja. Jest, biskup kojeg tumači Zvonko Zečević prikazan je napadno karikirano, pogotovo u prisustvu lijepe i mlade sestre Magdalene kada se čini kao da ne razmišlja isključivo mozgom i da, don Jere će u jednom trenutku svoj bijes iskaliti na kipu Isusa iz kojeg će prsnuti krv.
S te strane nekoliko strijela upućeno je prema Crkvi, ali zar isto tako one ne pogađaju i svjetovni segment društva kada don Zane kaže da "ako ljudi imaju potrebe za čudesima, da će ih prihvatiti kao istine"? Don Jeronimov bijes pak pokreću neraščišćeni računi sa samim sobom, a okidač za sve to je pojava lijepe sestre Magdalene, odnosno Glorije, odnosno Jagode.
Sjajna je scena u predstavi kada Jere i sestra Magdalena prvi put ostaju sami i kada se u zraku osjeti kemija koja će ih vezati do kraja predstave i do kraja života. Bit će to osjećaji koji će ih oboje dovesti do sloma.
Helena Minić imala je zbilja tešku, ali za nju očito ne i nemoguću zadaću, prikazati sve faze kroz koje protagonistica s tri imena prolazi. Ona je ovdje vrlo samozatajna, ali i vrlo otvorena, tužna, u jednom trenutku i sretna, kolebljiva, ali i vrlo odlučna kada krene sama režirati zadnji čin svog života. Ona je lutka, ali lutka koja razmišlja i njena ljubav pokazat će se jačom i od manipulacije koja joj je nametnuta. Za Minićku ovo je bio težak test koji je uspješno položila.
Od glumaca tu su još Zdenko Brlek kao gunđavi don Florijo, dok se Zečević osim u ulozi biskupa pojavljuje i kao konferansje i krotitelj životinja u cirkusu, Mijo Pavelko se snašao u ulozi pragmatičnog, ali i antipatičnog manipulatora, bivšeg direktora cirkusa i Glorijinog oca Rikarda Kozlovića, odnosno Flokija Flecha, dok se Robert Ugrina pojavljuje kao grbavi crkvenjak Toma i klaun Toni. Sofija Cingula tumači majku, a kao dva klauna pojavljuju se Robert Karanfilov i Nikola Racan.
Osim režije, Damir Zlatar Frey potpisuje koreografiju, efektnu scenografiju, izbor glazbe kao i kostimografiju, ovo zadnje uz Desanku Janković. Oblikovatelj svjetla je Tomaž Bezjak, Goran Šaponja je asistent scenografa, a Manuel Kaučić asistent redatelja te organizator i inspicijent.
Za masku, šminku i frizure pobrinula se Mirija Kralj, a za izradu lutaka Daniel Milocanovich. Šaptač je Domagoj Blažević.
Reprize su još danas i utorak, a živo nas zanima kako će ovu "Gloriju" prihvatiti publika u drugim kazalištima. (Mladen RADIĆ
Fotografije INK-a, snimio S. MILJEVIĆ)