Na Bunker music sassionu održanom pete večeri pazinskog TradInEtno festivala nastupio je mađarski trio Cirkusz-KA. Pjevačica Ana Szlávics, gitarist Tamás Rock i Géza Szalay Tamás na kontrabasu pružili su publici ugodnu večer za sanjarenje. Dok je vani nemilosrdno lijevala kiša pretvarajući pazinske ulice u bujice Cirkusz-KA svojom je ugodnom glazbom slušatelje vodio izvanvremenskim nesputanim krajobrazima snova i mašte.
Vokal kao instrument
Okosnicu ovoga intrigantnog sastava iz Budimpešte čini duo Szlávics i Rock, kojima se na pazinskoj pozornici pridružio basist Tamás. Cirkusz-KA gotovo deset godina stvara glazbu koja se temelji na specifičnoj mađarskoj glazbenoj tradiciji, ali prožetoj raznolikim utjecajima glazbe s drugih meridijana. Poglavito je snažan utjecaj Fada, pa se na trenutke ne može razaznati pjeva li Szlávics na mađarskom ili portugalskom jeziku. Tomu svakako doprinosi ritam bossa nove u kojem je skladan najveći broj njihovih pjesma.
Na programu u Bunkeru Cirkusz-KA izveo je repertoar u kojemu se uz čist, ali i senzualan vokal ističu virtuozne gitarske dionice u kojima se osim bossa nove pomalo osjeća i zvuk mađarskih cimbala, koje je pratio i u solo dionicama savršeno nadopunjavao Tamásov bas. Ovaj je koncert zapravo pokazao svu univerzalnost glazbenog jezika, jer iako je Szlávics pjevala na mađarskom pokazalo se kako između nje i publike zbog toga nije postojala nikakav barijera. Naime njen se vokal kao instrument fantastično uklapao u cjelokupni dojam izvedbe stvarajući među slušateljima posebnu ležernu, sanjalačku atmosferu.
Glazbena raznolikost
Večer ranije, održan je prvi u nizu festivalskih session koncerata na terasi kafića Bunker. U odličnoj atmosferi pod razgranatom ruzom nakićenom tek formiranim grozdićima nastupio je komorni sastav nazvan Lidija Dokuzović Trio. Uz pjevačicu Lidiju Dokuzović, akustičnu gitaru u ovom bendu svira Allan Skrobe iz Švedske, a multiinstrumentalist Goran Farkaš podršku daje čime god treba: frulom, udaraljkama, bas-gitarom, pa i glasom.
Repertoar predstavljen na ovom koncertu mogli bismo nazvati šetnjom kroz glazbenu baštinu jugoistočne Europe, s kratkim bijegom prema Švedskoj, u svega dvije dinamične napitnice. Bosanske sevdalinke, slavonske naricaljke, međimurske tužaljke, istarske i makedonske rugalice, ličke ljubavne balade, samo su neke od pjesama kojima je, kako je koncert napredovao, mijenjan ritam i ugođaj u koji su glazbenici prizivali okupljenu publiku. Skrobeova gitara svakoj je pjesmi davala vrlo osebujnu uvertiru često i sasvim modernog sazvučja, dok su Farkaševe "background" dionice doprinosile atmosferičnosti čija je glavna vodilja pak bila melodija i specifična boja glasa Lidije Dokuzović.
Svaka je od regija bila predstavljena s nekoliko pjesama (razbacanih duž koncerta) vrlo različitog stila, dinamike, ugođaja, pa i narječja, i nije se samo Istra u tom vrlo slobodnom presjeku pokazala kao regijom tradicijske glazbene raznolikosti, već i drugi zavičaji izvedenih pjesama. Jedan od zanimljivijih odnosno poučnijih detalja s ovog koncerta bilo je uzastopno izvođenje dviju vrlo sličnih pjesama s dva vrlo udaljena kraja Balkana: u obje se pjesme radilo o ženskom liku koji se prežderava, a u svakom stihu se progresivno nabraja što je sve ta osoba pojela, da bi u zadnjem stihu i jedna i druga - u istarskoj inačici ove pjesme junakinja je "nevestica", a u makedonskoj "baba" - gozbu zaključile sa sedam odnosno devet bačava vina.
Folklorna baština
Te su dvije pjesme melodijom naravno vrlo različite, a u stihovima se mogu naći tek neke podudarnosti, što je međutim dovoljno za zaključak kako je folklorna glazbena baština pojedinog kraja ili regije rijetko potpuno izolirani fenomen.
S kraja koncerta također valja izdvojiti jednu zanimljivost: popularna sevdalinka koja počinje stihovima "snijeg pade na behar, na voće, neka ljubi ko god koga hoće" lijepa je i omiljena pjesma, no tko nije znao, od izvođačice je saznao da se radi o neformalnoj himni - sarajevskog gay pridea. (M. RIMANIĆ, D. ŠIŠOVIĆ)