Monika Leskovar i Giovanni Sollima, violoncelisti velike umjetnicke karizme, sinoc su nastupili u kazališnoj dvorani poreckog Puckog otvorenog ucilišta. Njihovo je gostovanje bilo dijelom koncertnog programa i ovogodišnje završnice 7. medunarodnog violoncelistickog natjecanja "Antonio Janigro", trodnevne manifestacije u organizaciji poreckog Ucilišta i Koncertne direkcije Zagreb.
Leskovar i Sollima, dvojac sa zapaženom medunarodnom karijerom, svoju uspješnu suradnju ostvaruje od 2005. godine, usporedo s jednako snažnim solistickim probojima na najvecim pozornicama svijeta. Uz nezaobilazni repertoar povijesne literature, njihov rad nerijetko prelazi granice klasicne reprodukcije i ulazi u improvizacije bazirane na autorskim naslovima Sollime. Upravo su takve zabilježili na posljednjem zajednickom albumu "We Were Trees" u ediciji Sony/BMG-ja, a dio smo imali prilike cuti i u Porecu.
Svojim beskrajno inovativnim potezima Sollima slama formalne i sadržajne barijere jedinstvenom i sasvim svježom manipulacijom zvukom. Tome valja pridodati i svijest o mogucnostima koncertnog prostora, koje je Sollima ispitivao upoznajuci njegovu akustiku slobodnom - i za publiku izuzetno motivirajucom - šetnjom violoncelom. Koliko je ta šetnja kazalištem bila spontana, toliko je bila spontana i prirodna njegova interakcija s Leskovar i publikom, koja je njegov angažman i duhovitost pratila glasnim uzdasima, aplauzom i smijehom. Bio je to pravi mali glazbeni teatar, s naglaskom na puno glazbe.
Nakon bisa na jednom celu, u kojem su svirali makedonsku "Jovano, Jovanke", ispraceni su burnim aplauzom publike.Monika Leskovar je nakon školovanja u Zagrebu svoj formacijski put nastavila u Berlinu, gdje je danas asistentica svom profesoru, priznatom Davidu Geringasu. Giovanni Sollima je svoj izraz oblikovao pri Konzervatoriju u Palermu, nakon cega je bio student Antonija Janigra u Salzburgu i Milka Kelemena u Stuttgartu.