"Utjecaj i djelovanje muzike i zvucnih efekata ponekad je jaci od rijeci glumca, pa sam ih u pocetku, kada sam režirao radiodrame, obogacivao ne samo obicnom, dostupnom glazbom, vec sam cinio efekte, zvucne pasaže te se tako poceo udaljavati od tekstova sve dok nisam stigao do cistog zvuka. Godine 1977. sam sišao u jednu špilju u Srbiji i na 700 metara pod zemljom snimio zvuk stalaktita i stalagmita te za to dobio Prix Italia iste godine.
To mi je dalo poticaj i saznanje da apstraktna muzicka forma bez instrumenta i vokala - kolaž prirodnih i ostalih zvukova - može biti samostalna", objašnjava Arsenije Jovanovic, ciji su glazbeni, tocnije radiofonijski fragmenti - "Faunophonia Balkanica", "Ma Maison", "Zvucni testamenti planine Athos" i "Approaching" - obogatili posljednji film Terrencea Malicka "Drvo života", koji je nagraden nedavno Zlatnom palmom u Cannesu.
Tako se ime Arsenija Jovanovica, koji vec 40 godina živi na relaciji Beograd - Rovinj, pojavljuje uz ona Terrencea Malicka, Brada Pitta, Seana Penna i Jessice Chastain. Radiofonijom se bavi godinama te je uz Prix Italia osvojio razna priznanja, medu kojima i Bienal internacional de radio u Meksiku.
Na pitanje kako je pocela suradnja s poznatim redateljem Jovanovic odgovara: "Malick je moje djelo 'Kremansko prorocanstvo' cuo na American Public radiju krajem osamdesetih, tražio od njih kasetu koju je cuvao godinama i tri tjedna prije nego što je izašao film 'Tanka crvena linija' 1998. godine zatražio dozvolu da u njemu koristi skladbu.
Dugo nisam mogao razumjeti zašto je to ucinio u posljednjem trenutku, ali danas znam. On doslovce do zadnjeg trena mijenja film, izbacuje kompletne uloge ili ih svede tek na nekoliko kadrova. Tako je jednom stradao i George Clooney te pretpostavljam da je tako bilo i s mojim 'Kremanskim prorocanstvom', samo sam ja bolje prošao od Clooneya.
Poznato je i da je 'Drvo života' do same premijere vidjelo tek nekoliko ljudi. Posebno želi biti sam sa sobom za vrijeme montaže i pretpostavljam da je i otvaranje zatvorenih vrata njegovog filma za vanjski svijet stresni trenutak".
Od tada pa sve do danas Malicku redovno šalje svoje radove pa tako nije znao koje i koliko ce fragmenata uvrstiti u svoj posljednji film. Iako je rijec o velikom priznanju i o povijesnom trenutku za radiofoniju - a što potvrduje i cinjenica da je glavni tajnik Europske radiounije (EBU) Jean-Pier Tribolet zatražio intervju na engleskom jeziku koji ce uvrstiti na server Unije - njega ce više obradovati priznanje lokalnih ljudi.
- To je veliko priznanje i ogroman znacaj za radiofoniju. Dobio sam niz cestitki iz struke, ali mene ce više razveseliti, odnosno bit ce mi veci gušt, ako me u Rovinju nakon što procita Glas Istre obican svijet - ribari i dragi ljudi s tržnice - prepozna. To mi puno više znaci. Film je imperijalisticka umjetnost kojoj se u momentima daje preveliki znacaj, medijski je eksponiran, ali su kriteriji najcešce sumnjivi, kaže Jovanovic, koji upravo u Rovinju, kako kaže u zimskoj tišini, najviše i stvara.
Stoga ga je razveselila i odlicna reakcija ljudi na njegovu instalaciju nedavno postavljenu na Hvaru u sklopu Prixa Marulic, medunarodnog festivala igrane i dokumentarne radiodrame .
- To nisu ugodni zvuci, tocnije cudni su onome koji je navikao na jednu vrstu glazbe, ritma. Djeca su išla od slušalica do slušalica i vikala: "To je strašno!", no vracala su se i slušala. Iznimno me je obradovalo to što su uživali u tom "strašnom". Isto vam je kao i kod Malickovih filmova - neki zvižde, a neki padaju u trans, pojašnjava Jovanovic.
Izvori glazbe su mu, uz zvukove iz prirode, glasovi, odnosno sve što može ili od cega se može proizvesti zvuk, a najviše vremena izgubi u procesu montaže i za jedna minutu njegove glazbe potrebno je i do dva tjedna montaže. Iako djela nastaju uglavnom u Rovinju, iznenaduje što tu nikad nije izlagao, ali ne cudi da bi to doista i htio.
- Zaista bih volio izlagati u Rovinju. No, slaba tocka Rovinja je da opcenito ne zna prepoznati umjetnike, kojih ovdje ima napretek i koji bi mogli puno pridonijeti ovom gradu kojem nedostaje originalnosti, kaže Jovanovic.
Osim za glazbenu umjetnost koja nastaje u zanimljivom kutku njegovog stana, gdje se ispreplicu brojni kablovi, kreativan i originalni duh osjeca se u svakom kutku njegovog maticnog doma u Rovinju.
- Jednom sam rekao da je covjeku dom tamo gdje mu je izraslo drvo ili loza koju je posadio, kaže Jovanovic.
Njegova se rovinjska loza popela do treceg kata. Uz Rovinj i Beograd, koje navodi kao maticne adrese, duhovno maticno središte mu je hrid Galiola, a to su ime nosile sve njegove barke. Kroz razgovor s njim ubrzo cete otkriti da je i strastveni ljubitelj mora, pustolovine i avanture.