Što reci nakon subotnjeg nastupa Tonyja Cetinskog pred nekoliko tisuca posjetitelja iz citave Istre, uz dvadesetak izvedenih hitova i dva bisa, u novom sportskom zdanju Žatiki u kojem se veliki koncerti tek uhodavaju? Po mnogima trenutno najpoznatiji izvodac popularne glazbe u zemlji, Tony je u Porecu priredio još jedan uspjeli koncert. U nešto manje od sat i pol "prošetao" je svim fazama 20-godišnje karijere, podsjetivši na svoje vrhunske glasovne mogucnosti, koje su mu priskrbile suradnju sa svjetski poznatim pjevacima poput Josea Carrerasa i Michaela Boltona.
I prije pocetka koncerta bilo je jasno da su ga došli poslušati poklonici svih uzrasta - mladi i zaljubljeni parovi, obitelji s djecom, osnovci i srednjoškolci, ali i ljubitelji glazbe u zrelijim godinama. Kako to obicno biva, poklonici mirnijeg provoda zauzeli su sjedaca mjesta na tribinama (osim istocne, koja je bila prazna), a zagriženi fanovi mlade generacije stražarili su u parteru znatno prije pocetka spektakla. Njih je DJ nastojao animirati puštajuci domaci rock, no na svoje su došli tek izlaskom Tonyja na binu, 35 minuta iza najavljenog pocetka koncerta u osam sati, i uz prve taktove hita «Umirem sto puta dnevno», s lanjskog albuma «Ako to se zove ljubav». Ubrzo su krenule i reminiscencije na ranije faze Tonijeve karijere, najprije velikim hitom «Ja sam zaljubljen», a kasnije i pjesmama «23. prosinac» i «Nek' te zagrli netko sretniji».
Koncertnim repertoarom ipak su prevladavali noviji glazbeni brojevi – «Kad žena zavoli», «Covjek od leda» ili pak odlicno prihvacene «Sve je s tobom napokon na mjestu», «Onaj tko te ljubi sretan je» i brojne druge. Fanovi su zdušno pjevali, a kako je koncert odmicao, sve više napuštali sjedala na krcatoj južnoj tribini i spuštali se u parter, u kojem je do kraja koncerta zavladala cak i lagana gužva.
Ako je suditi prema aplauzu kojim je ispracen i pozivima na bis, publika nije otišla razocarana. Spomenuti treba i šaljivi intermezzo, u kojem je Tony najprije ispricao vic na racun narodnjaka (folk izvodaci prodaju najviše albuma jer oni koji to slušaju ne znaju spržiti CD), a onda nakratko zapjevao folk-inacicu vlastite pjesme «Onaj tko te ljubi sretan je». Nije propustio zahvaliti fanovima koji su na koncert potegnuli iz drugih gradova, ni zahvaliti uigranom pratecem sastavu.
Manjih prigovora bilo je tek na cijenu ulaznice od 120 kuna, i nešto lošiji zvuk u gornjim ložama južne tribine, a oni kriticniji (koji vjerojatno nisu Tonyjevi fanovi) prigovorili su i znatno vecoj buci u parteru. Takvu neujednacenost zvuka ipak valja pripisati nepovoljnim akusticnim svojstvima ogromne dvorane, a nikako koncertnoj produkciji, o kojoj glazbeni profesionalac Tony itekako vodi racuna.