Uz Krakow, Gent i Tenerife, od ponedjeljka je i Rovinj "filmski" grad. Naime, od 23. do 26. listopada prvi je put grad svete Eufemije domaćin Međunarodnog festivala filmske glazbe i zvuka (International Sound & Film Music Festivala), i to ponajviše zahvaljujući skladatelju Ozrenu K. Glaseru, umjetničkom ravnatelju International Sound & Film Music Festivala, koji je festival uvodnim slovom i otvorio. Prema njegovim riječima ovaj je festival rezultat rada i truda brojnih suradnika i timova a njegova je misija promocija glazbe i zvuka kao nezamjenjivih elemenata filma.
Glazba iz "Titanika"
Govoreći o svojim prvim iskustvima s filmskom glazbom, Glaser je pojasnio da se to dogodilo još zarana, kada je imao šest, sedam godina. No, onaj pravi "okidač" bila je glazba iz filma "Titanic".
- Filmska glazba koja je na mene ostavila neizbrisiv trag bila je ona iz "Titanica", koju je skladao James Horner. Iako je i čitav film bio odličan, upravo me ta glazba potaknula da se i sam aktivno počnem baviti skladanjem. Mogu reći, da je "glazba s Titanica" (osim prvog od mojih CD-a) bila i ono nešto s čim sam se trajno povezao, rekao je Ozren K. Glaser, dodavši da je tri godine kasnije došao Ridleyjev "Gladijator" i tu za njega više nije bilo povratka.
- Smatram da su filmska glazba i zvuk neodvojivi od filma i filmske industrije. S druge strane, malo je festivala koji pričaju priču važnosti filmske glazbe i zvuka, pa je upravo i ovaj Festival u mnogočemu specifičan i važan, rekao je Ozren K. Glaser.
O važnosti filmske glazbe i zvuka na jednom od panela u Hotelu Eden, govorili su gosti Festivala - Tonči Huljić i Zoran Predin. Obojica naime, smatraju da su filmska glazba i zvuk, nedjeljivi od filma, pa ne čudi i njihov odgovor na pitanje moderatorice koliko ima istine u stereotipu po kojemu je najbolja filmska glazba ona glazba koja se ne čuje!
Po mišljenu svestranog Tončija Huljića - koji je u jednom trenutku rekao da je do svoje 45 radio za slavu, a danas samo ono u čemu gušta - to nije točno jer glazbu koja je dobra, jednostavno moraš primijetiti. S druge strane, i lider Lačnog Franca smatra da su film, glazba i zvuk podjednako važni za uspjeh
Film i emocija
- One su jedno, a ne postoci ovog ili onog omjera. Jer, kada se glazba i slika spoje to je to, smatra Zoran Predin, koji je naveo i neke od primjera kada je glazba "spasila" loš film. O tome kako rade i stvaraju i što je lakše imati scenariji ili ne, govorio je Huljić, kazavši da je njemu lakše raditi primijenjenu glazbu, od recimo pop pjesme koju piše bez prethodne emotivne pripreme.
- Kod pop glazbe krećem od nule, a kod filma startna mi je točka emocija. Dakle, krećem od nečeg i mislim da je tako lakše, veli Tonči Huljić, autor više od 1.170 pjesma, ali i autor koji je namjerno "propustio" skladati za neki domaći (ali i filmove s ovih prostora) budući da "nije došao do kvalitetnog scenarija, odnosno onog nečeg iza kojeg bi stajao svim svojim bićem i kvalitetom rada."
Zoran Predin, s filmskom se glazbom susreo u mladosti, no prvi je put to bilo u funkciji glume. Shvativši naime, da nije filmski star, i da filmski uvjerljiv jedino može biti kao "gluhonijemi partizan koji umire bez riječi i širom otvorenih zelenih očiju", prebacio se u drugu nišu, i počeo skladati.
- Odbivši Borisa Cavazzu da u "Kormoranu" budem glavni lik, odlučio sam se za muziku, o kojoj tada nisam znao ništa. Hrabro ušavši u studio, krenuo sam i shvatio da je to vrsta umjetnosti koja te odmah nagrađuje. Dobiješ kadar bez muzike, ti ga stvoriš i dobiješ jednu drugu dimenziju i kvalitetu. I to se događa istovremeno, pojasnio je Predin, dodajući i to da te u glazbenoj umjetnosti prepoznaju sad i odmah, dok u drugim poslovima to može trajati i trajati, pa čak se nikad ne mora ni dogoditi. Upravo je to za Predina ujedno i jedno neprocjenjivo iskustvo, ili kako to lijepo slovenski pjesnik i poeta kaže "jedan mali orgazam".
Filmski primjeri
Uz to, obojicu je uspješnih skladatelja bio gušt slušati jer su, primjerima iz filmova, objašnjavali vlastite stavove. Tako je podsjetio Predin i na filmsku glazbu koja to nije, a dojmljiva je do bola kad je u pitanju Viscontijeva "Smrt u Veneciji" i Mahlerova Treća i Peta simfonija. Huljić je pak, u "Pianu" osjetio glazbu koja ne dominira, ali bez koje film ne bi bio "Piano", te podsjetio i na filmsku glazbu koja je nastala i prije filmova kao što su " Good Morning, Vietnam" ili "Purple rain", odnosno "Schindlerovu listu", u kojoj su muzika i slika nastajali paralelno. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)