Ono što je danas za veliki nogomet bila Moskva, za mali je bila Pula, a Kremlj je zamijenio CB Cabahia u kojem je održan ždrijeb za malonogometni turnir "Moja ulica, moja ekipa 2017 – Suzuki Motortech", čije će se 29. izdanje odvijati od 8. do 25. prosinca u Domu sportova "Mate Parlov". Točno u 20 sati podvučena je crta i "ples kuglica" mogao je započeti, a u njemu je sudjelovalo 111 ekipa raspoređenih u dva bubnja. Glavni turnir na kraju je okupio 90 ekipa, dok se za onaj veteranski, na kojem pravo nastupa imaju igrači s napunjenih 38 godina života, prijavila 21 ekipa. Za one najbolje u obje konkurencije, 25. prosinca, zadnjeg dana pulskog malonogometnog ludila, svirat će Heroj ulice.
- Željeli smo da seniorski i veteranski turnir zajedničkim snagama dostignu brojku od sto prijavljenih ekipa, ona je na kraju i premašena te možemo reći da smo zadovoljni odazivom - rekao je Damir Pauletić, dopredsjednik Udruge Futsal Pula koja drugu godinu za redom organizira "Ulicu". - Prošle godine smo uletjeli u organizaciju u pet do podne i samim tim imali smo dosta problema. Poučeni tim iskustvima, sada smo si uzeli malo više vremena za pripremu i planiranje, a isto tako i sedam dana između ždrijeba i početka turnira da na miru složimo satnicu te koliko je god u našim mogućnostima iziđemo u susret sudionicima, koji se potom mogu organizirati i pripremiti za pretkolo i prvo kolo. Očekujemo da će turnir, s naše strane, proteći bez grešaka jer sve što smo željeli to smo i odradili te što se nas tiče, možemo već danas krenuti s utakmicama.
Iz cijele Istre
Nagradni fond ostao je isti kao i lani, 30 tisuća za seniorski te sedam tisuća kuna za veteranski turnir, a danas-sutra bi se trebala precizirati i satnica.
- Ovisimo o rasporedu korištenja dvorane, ali za očekivati je da ćemo krenuti 8. prosinca oko 18 sati, dok bi trebali završiti na Božić seniorskim finalem koje će započeti između 20 i 21 sat. Zadržali smo humanitarni karakter turnira te ćemo i ove godine podijeliti 30 tisuća kuna koje ćemo pravilno rasporediti na tri udruge. Zatražili smo da nam se one same jave i izlože svoje projekte, a sad je na nama da do počeka turnira odaberemo tri najbolja i njima doniramo novac – istaknuo je Paulietić, koji je zadovoljan i geografskom zastupljenošću prijavljenih ekipa. – Imamo ekipe iz cijele Istre. Najviše ih je naravno iz Pule, ali dosta ih se prijavilo i iz Poreča, Rovinja i Labina, a zastupljene su i manje sredine. Iz Rijeke je stiglo više ekipa nego lani, čak pet, a imamo i dvije ekipe iz Slovenije.
Najdraži skalp
Kako to obično biva, svima njima najdraži skalp bit će onaj branitelja naslova, a to je Pizzerija Jupiter koja je u prošlogodišnjem finalu svladala klince Pizzerije Jupiter, dok je međusobni obračun svojih ekipa na miru s tribina posmatrao Tomislav Markulin.
- Srce nije vuklo na niti jednu stranu i bilo mi je svjedno tko će pobijediti u finalu jer svi trofeji i tako idu u istu kuću, pa sam ja tako lani počeo slaviti već u 18 sati, premda je finale započelo u 20 sati - priznao je popularni Tole koji će ove godine, uz lanjske finaliste, imati pod svojom paskom i treću ekipu. – Klinci rastu pa smo morali pronaći njihove nasljednike te smo tako oformili ekipu za budućnost koju uglavnom čine djeca od 15 godina. Još trebamo obići nekoliko mama da nam potpišu dozvole kako bi njihovi sinovi mogli zaigrati na turniru, ali nema brige, skupit ćemo te potpise do početka.
O ciljevima Markulin nije previše trošio riječi.
- Naši ciljevi su uvijek isti, dogurati što se dalje može, po mogućnosti do samog kraja. Nikad nismo previše gledali na ždrijeb, zanima nas samo sljedeći protivnik jer tko želi osvojiti Ulicu, mora pobijediti najjače pa tako razmišljamo i ove godine. Tko god dođe, mi smo uvijek spremni, i klinci i starci – nije dvojio Tole. – Igrom slučaja, nismo kvartovska ekipa kakve ja jako cijenim jer mi je to nešto najljepše, ne samo zbog činjenice da oni uvijek imaju svoje navijače koji ih podržavaju. S druge strane, najveći mi je gušt pobijediti plaćeničke ekipe, one koje dovode igrače da igraju za neka sela u kojima nikad nisu bili niti znaju gdje se nalaze, jer im na taj način pokazujemo da žele li nas dostići, moraju još puno više potrošiti. (Ivica CEROVAC, snimio Neven LAZAREVIĆ)