Kriza vlasti sve više se primjecuje i u svakodnevnom radu Hrvatskog sabora. Svade, uvrede i izbacivanja iz sabornice proteklih tjedana postali su redoviti ekscesi, o kojima mediji izvješcuju više nego o sistemskim zakonima i potezima uglednih politickih lidera. Prigode u kojima saborska straža iz dvorane, pred TV-kamerama, ispraca zastupnike više nisu rijetkost, kao ni dijeljenje "uputnica" za psihijatriju, oslovljavanje pogrdnim imenima i aluzijama da su neki sabornici, naprosto, životinje.
Nekoliko je razloga zbog kojih možemo govoriti o krizi parlamenta te o njegovom sve slabijem javnom ugledu i politickom rejtingu. Osnovni razlog svakako treba potražiti u predizbornoj godini i zauzimanju pozicija za izbornu utrku. Uoci izbora, Sabor je i do sada znao poslužiti kao teren za prljavu utakmicu, punu niskih udaraca, iako bi do njegova raspuštanja dolazilo nekoliko mjeseci prije izlaska na birališta.
- Prerano smo ušli u predizbornu kampanju. Ustav ima dobru odredbu da se parlament raspušta kad pocne kampanja. Ove godine se kampanja dogada rano i Sabor se instrumentalizira u te svrhe. Time se zaoštravaju stranacke bitke i parlament se na pogrešan nacin pretvara u stranacku govornicu, napominje politolog Davor Gjenero.
Politicki analiticar dr. Žarko Puhovski sa zagrebackog Filozofskog fakulteta smatra da hrvatski parlament nije slucajno u krizi: "Sabor se našao na margini politickog odlucivanja. Dijelom je to zbog fenomena imperijalizma izvršne vlasti, koji vidimo u svim parlamentarnim demokracijama, a dodatno zato što se, za razliku od drugih država, u Hrvatskoj nudi slika parlamenta kao središta nemisaonog i nepristojnog komuniciranja. Javnost nema nikakvo povjerenje u Sabor, i to ce se odraziti izrazito niskim izlaskom na izbore".
"Ridikulizaciju" Sabora, odnosno pretvaranje saborske u cirkusku arenu, primjecuje i Davor Gjenero. "Sabor bi trebao biti mjesto dogovora, ali to se u zadnje vrijeme ne vidi. Kad stranacki interesi nadjacaju bilo koji nacionalni konsenzus, dogovor nije moguc. Osim toga, parlament ima marginu zastupnika koji nisu u ustavnom luku, ali oni su nevjerojatno štetni i glasni. HDSSB štetno djeluje na parlamentarnu kulturu, pri cemu griješe i mediji, jer bi takvih ispada bilo manje da ih se ignorira. Ovako se ponavlja prica s Rojsom, Antom Kovacevicem i drugim ridikulima", smatra Gjenero.
No, igrokazi Dinka Burica s Vladimirom Šeksom manje su zabrinjavajuca cinjenica od posvemašnje krize institucija, na koju upozorava dr. Puhovski. - Imamo krizu svih demokratskih institucija u zemlji. To je naš najveci problem, što se cinilo posebno znacajnim prije dva mjeseca, kad je mnoštvo ljudi protestiralo na ulicama. No, problem nije u tome što je mnogo ljudi protiv institucija, nego u tome što ih nitko ne želi podržavati. Kakvo je povjerenje u institucije, najbolje se vidi iz podatka da polovica javnosti vjeruje osumnjiceniku za kriminal, a polovica šefu policije. To pokazuje krizu institucija", napominje Žarko Puhovski.
Glavni problem Hrvatskog sabora su zastupnici, porucuje neovisni politolog Davor Gjenero, koji ukazuje na lošu obrazovanost i neupucenost hrvatske politicke elite. "Kriza parlamenta postoji, kao i kriza stranaka iz kojih ona proizlazi. Glavni problem stranaka je regrutiranje i obrazovanje politickih elita, što pogrešno rade. One novac troše na kampanje, a manje na obrazovanje, odnose s javnošcu i odnose s drugim elitama. Iz toga proizlazi kriza parlamenta, jer ljudi koji sjede u Saboru nisu dovoljno obrazovani, a nemaju ni potporu strucnih timova u strankama", objašnjava Gjenero.
- Od stranaka u opoziciji ocekuje se formiranje alternativnog tima za upravljanje državom, dodaje analiticar te kaže: "Oporbeni zastupnici imaju iza sebe snažan tim ljudi koji ih podupiru u raspravama. Kad preuzmu vlast, takvi ce ljudi preuzeti savjetnicke uloge u ministarstvima. Ali, mi nemamo dvije strukturirane politicke elite, lijevo-liberalnu i konzervativnu, koje se smjenjuju, što dovoljno govori o uvjerljivosti naše politike".
Da je kvaliteta saborskog rada upitna, potvrduje i dr. Puhovski: "Sabor ne daje ljudima ono što od njega ocekuju, a to je suvisla rasprava o mogucnostima da se ustroji zajednicki život. Buduci da Sabor to ne daje, on se ne doživljava kao mjesto odluke. Sukob u Saboru je na razini 'tko je veci lopov', a ne na razini važnih tema, želimo li recimo željeznicki ili cestovni promet".
Kriza Sabora i drugih državnih institucija, koju politicki analiticari detektiraju opasnom, nece uskoro završiti. Smatraju da parlamentarni izbori nece dati novu vjeru u institucije, kao ni podici povjerenje gradana u politiku. - Paradoks je u tome da se niti od nove Vlade ne ocekuje da bude uspješnija. Necemo imati efekt nogometnog trenera, koji "digne" momcad. Mi nismo ništa dobili novim ministrima, a nitko ne ocekuje da cemo dobiti i s cijelom novom Vladom, smatra dr. Žarko Puhovski i upozorava: "Kriza i apatija se nastavljaju, ali ljudi se sve više okrecu izvaninstitucionalnim rješenjima. To mogu biti ulicni nemiri, demonstracije, grafiti, nasilje... Osjecaju se osnaženima jer su institucije slabe i ništa ne mogu uciniti".
Doista, ne ucini li hrvatska politika nešto za svoje gradane, oni bi mogli uzeti rješavanje problema u vlastite ruke. Bio bi to posve nepredvidljiv tijek dogadaja o kojem politicari, u žaru predizborne utakmice prepune udaraca ispod pojasa, uopce ne razmišljaju. (Dubravko GRAKALIC)