U pićanskom Centru za nematerijalnu kulturu Istre (CENKI) predstavljen je projekt Noela Šurana "Sacratrad“ koji donosi 12 novih kompozicija skladanih prema tekstovima istarskih tradicijskih pobožnih pjesama. Ovo je treći Šuranov glazbeni projekt, napomenula je Nuša Hauser, voditeljica CENKI-ja, posvećen istarskoj glazbenoj baštini, a posebno je vrijedan po tomu što se bavi pučkom crkvenom glazbom. Šuran je predstavio glagoljaško crkveno pjevanje koje je način tradicijske istarske glazbene baštine prema kojoj je osmislio projekt "Sacratrad".
O "Sacratradu" Šuran je rekao da je danas crkveno pučko pjevanje u Istri većinom tonalno i temperirano dvoglasno ili višeglasno, a predvode ga organizirani crkveni zborovi čiji su voditelji najčešće orguljaši. Instrumentalna, temperirana, pratnja orgulja i harmonija udaljuje crkveno pjevanje od netemperiranog tradicijskog vokalnog izričaja, smatra Šuran. Dodaje da je stariji sloj repertoara, koji se izvodio u dva kora, bez pratnje orgulja, većinom napušten. Unatoč tomu postoji dio repertoara koji je zadržao "starinski štim" pjevanja za vrijeme crkvenog obreda, kao što je to primjer u Lanišću, a u manjoj mjeri u drugim krajevima Istre i Hrvatske. Karakteristika takvog pjevanja je simbioza pučkog svjetovnog i crkvenog vokalnog izričaja.
"U ovom radu upravo sam na tom tragu skladao materijal koji se nalazi na ovom nosaču zvuka. Zapisao sam stare pučke molitvice koje su se molile po kućama, primjerice: 'Anđel muoj', kojeg mi je kazivala moja nona Milka Šajina, zatim 'Plači zemljo, plači trava', 'Sveti Lovrenac' i druge lijepe molitvice koje mi je kazivala nonina kunjada Vera Tanković, a zapisao sam ih još 1999. godine. Te sam molitvice, zajedno s ostalim pjesmama, uglazbio u stilu dvoglasja tijesnih intervala Istre. 'Gospodine, smiluj se', sviram uz ćićsku tamburicu, istrorumunjski cindru, na dvije žice unisono ugođene, isto tako i fragmente brešćanske koledve uglazbio sam uz to glazbalo. Neke pjesme izvodim uz mih. Ostale izvodim pjevajući 'na tanko i debelo' i samo 'na debelo' u tercama".
Kao što određene tradicijske pjesme nestaju iz repertoara, tako se i kontinuirano stvaraju nove, kaže Šuran. One nisu zbog toga manje vrijedne naše pažnje, dapače, kaže, autentične su, možda čak nekad i više nego stare, jer stare često dolaze rekonstruirane, a nove možemo pratiti od nastanka nadalje, promatrati ih kako će se razvijati i kako se mijenjaju. Za razliku od pjesama koje su nestale, pa se pri pokušaju rekonstrukcije vrlo često upada u zamku, jer često ne uzimamo u obzir da sjećanje nije paketić koji nam dolazi nepromijenjen iz prošlosti.
"Sjećam se da sam kod istog kazivača, dolazeći više puta i pitajući isto pitanje, dobivao različite odgovore. Naime, svakom rekonstrukcijom stvaramo veću ili manju promjenu, ovisno koliko smo toga svjesni. Osobno smatram da je važno uvažiti činjenicu kako je zapravo jednako ili čak bolje izmisliti neke pjesme ex novo i pritom biti kreativan, nego krivo rekonstruirati stare. Ovim radom želim naglasiti kreativno promišljanje tradicijske glazbe", kaže Šuran.
Posjetitelji predstavljanja "Sacratrada" imali su prigode čiti kako stari crkveni napjevi zvuče na CD-u, ali i uživo, a izvodili su ih Noel Šuran "na debelo" i Kristijan Vicel, jedan od rijetkih istarskih pjevača "na tanko". (M. RIMANIĆ)