U Zavičajnom muzeju grada Rovinja otvorena je "Zidna slika", samostalna izložba Danila Dučka. Po mnogočemu je to drugačija izložba od uobičajenih. Naime, riječ je o gigantskom psu naslikanom na zidu muzeja tehnikom neuobičajenom za klasičnu umjetnost. Autor se, naime, poslužio asfaltom, odnosno bitumenom na zidu.
Sama tehnika podsjeća na uljane boje, odnosno, kako je sam umjetnik rekao, svojim nijansama i sjajem uspijeva dočarati vjeran izgled životinje. Kako je to na otvaranju izložbe istaknuo viši kustos muzeja Dario Sošić, izabranom tehnikom umjetnik priziva negdašnju, polako umiruću, klasičnu umjetnost koja je istisnuta na rubne dijelove egzistencije.
- Trijumf slike koja se temelji na mehaničkoj tehnologiji ugrozio je najvažnije sredstvo izražavanja visoke kulture - umjetničku sliku. Tako ugroženu umjetničku sliku Dučak postavlja na zid galerije dajući joj jedan individualni, izvorni zaštitni znak, trenutno prepoznatljiv, pred poplavom ne-umjetnosti koja zapljuskuje tradicionalnog umjetnika.
Sam način slikanja podsjeća na "hippie" slikarstvo kredom u bojama po pločnicima europskih gradova. Ta "street art" umjetnost bila je uobičajena sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kojima i generacijski umjetnik pripada. Možda je upravo zato i autor primijenio "street art" slikarstvo na postavljenoj izložbi, dok je upotrijebljena tehnika najvjerojatnije izabrana jer slikarski postupak po mnogočemu podsjeća na slikanje uljanim bojama, veli Sošić.
Inače, jedan od razloga zbog kojih je Dučak izabrao motiv psa je taj što je riječ o najboljem i najvjernijem čovjekovom prijatelju. Osim toga, lik psa u predimenzioniranim formatu budi osjećaj strahopoštovanja koji se miješa sa sigurnošću i naklonjenošću.
Izložba "Zidna slika" s gigantskom dogom donosi i pet crteža- studija u tehnici bitumena na papiru i može se razgledati do 17. studenog kada, kako saznajemo od djelatnika muzeja slijedi i prebojavanje zida i slikarski nestanak ove, uistinu čarobne i neuobičajene "zidne freske".
Dučak je rođen u Zagrebu, a Akademiju likovnih umjetnosti 1977. godine završio je u klasi profesora Reisera. Te je iste godine počeo raditi i kao fotograf - u tjedniku Polet koji je prvi promovirao jednaku važnost fotografije i teksta, a tri godine kasnije počeo se baviti i ilustracijama. Član je ULUPUH-a, a 1988./89., odlazi u New York gdje se posvećuje izradi naslovnih stranica knjiga (oko tisuću do sada). Nakon povratka iz New Yorka 2006. živi u radi u Zagrebu i Motovunu, gdje se uz slikarstvo, za koje sam kaže da je njegova prva ljubav, bavi i izradom animiranih filmova u 3D-animaciji. (Napisala i snimila N. ORLOVIĆ RADIĆ)