Performans zagrebackog umjetnika Ante Rašica naziva "Umjetnost je lijepa - nemogucnost slike mogucnost je ambijenta" održan je sinoc u staroj tiskari Muzeja suvremene umjetnosti Istre, a unatoc niskim temperaturama privukao je tridesetak vjernih posjetitelja muzejskog programa.
Performans je uvod u samostalnu izložbu Ante Rašica "Umjetnost je lijepa" koja ce biti otvorena povodom Noci muzeja u petak, 27. sijecnja u Svetim srcima Arheološkog muzeja Istre i u staroj tiskari MSUI-Ja.
Ono što se za Rašicev performans mora prvo reci jest da je suštinski jednostavan u jednakoj mjeri u kojoj je "vec viden". Proliti boju po podu i pustiti da se razlije te to uciniti još pet puta s drugim bojama (i ne-bojama) sigurno nije znak originalnosti ili pak odvažnosti, no proizvodnja tih znakova nije ni bila autorova primarna nakana.
"Umjetnost je lijepa!" viknuo je Rašic nakon što su boje (plava, crvena, žuta, bijela, zelena i crna) stvorile sliku na podu, i nije lagao.
Rašicev performans i jest suštinski lijep i neodoljiv jer ga krase dvije osnovne komponente - gigantizam i kolorizam. Ogromne mrlje na podu i jednostavnost boja koje se ne miješaju, vec se samo dodiruju govore u prilog toj tezi.
Anarhisticki element koji je utkan u samu srž performansa (bacanje skupocjene boje po podu u doba krize) budi iste želje u mašti publike i daje joj (ako ništa drugo) privid da je sudjelovala u necemu naizgled destruktivnom što se pretvorilo u umjetnost - lijepu i dobru, koja zbog inherentne prirode materijala, nakon što se skine, na žalost, nece ostaviti traga. (Boris VINCEK; snimio M. ANGELINI)