Predsjednik donjeg doma parlamenta Republike Italije Gianfranco Fini dolazi u Pulu 21. rujna, kada ce se sastati s celnicima Talijanske unije i predstavnicima talijanskih nacionalnih zajednica Hrvatske i Slovenije. Susret ce se održati u prostorijama Zajednice Talijana u Puli s pocetkom u 18 sati, a o detaljnom programu njegovog boravka u Istri predstavnici Talijanske unije izvijestit ce naknadno.
No, tko je Gianfranco Fini? Kao politicki lider najžešci je protivnik Silvija Berlusconija, bivšeg koalicijskog partnera. Slike iz mladenackih dana ovjekovjecile su ga s ispruženom rukom u cast rimskom pozdravu: Fini je bio povjereni i provjereni kadar u stranci Movimento sociale Fiamma tricolore Giorgia Almirantea, tvorca neo ili postfašisticke stranke u demokratskoj Republici Italiji.
Miljenik vode republikanskih fašista Almirantea, nakon smrti povijesnog lidera desnice Fini upoznaje Silvija Berlusconija, vještog poduzetnika koji je odrastao na dvoru socijalistickog vode Bettina Craxija, i vec 1994. godine ulazi s njim u pobjednicku koaliciju na prvim izborima nakon apokalipticke istrage milanskog suda, predvodene istražnim sucem Antoniom Di Pietrom, koja je pomela stranke tzv. prve talijanske republike.
Veza neofašista i socijalista nije neka novost u talijanskoj politickoj povijesti 20. stoljeca: kad je Trst u pitanju, na jednak nacin stara tršcanska desnica pokreta Lista per Trieste veže se za socijaliste i stvara neku novu vladajucu garnituru koja i danas drži Trst u svojim rukama. Uzgred, ta ista veza desnice i ljevice socijalistickih reformatora dovest ce do propasti nekadašnje banke talijanskih Slovenaca, Tršcanske kreditne banke, u kojoj je mnoštvo Istrana držalo novac iz tzv. talijanskih mirovina sve do samog raspada, kada je i Hrvatska poštanska banka zabilježila pristojni gubitak uloženih deviza.
Nakon izborne pobjede iz 1994., s Berlusconijem i Umbertom Bossijem Fini predvodi politicki preokret iz sijecnja 1995., kada u mjestu Fiuggi stranka postfašista Movimento sociale Destra nazionale postaje stranka Alleanza Nazionale, stranka talijanske desnice koja se radikalno distancira od fašizma i fašisticke tradicije.
Do 1994. godine ostaje zabilježen Finijev sud o Mussoliniju kao najznacajnijem europskom politickom lideru dvadesetog stoljeca. Nakon 1994. i promjene naziva i suštine stranke Fini odlazi u Auschwitz pokloniti se žrtvama neofašizma, potom je otputovao u Izrael da bi se poklonio žrtvama holokausta, a dolazio je i u Trst te u nekoliko navrata umirivao ratoborne antislavenske usklike tamošnjih neofašista.
Gianfranco Fini postaje demokrat i svi veci talijanski komentatori tvrde da je demokratski zaokret talijanskih postfašista najveca zasluga Silvija Berlusconija. U ožujku 2009. godine Fini uz Berlusconija osniva stranku Popolo della liberta, ujedinjujuci politicku tradiciju stranke Alleanza Nazionale i stranke Forza Italia. Na izborima 2008. godine ta stranka pobjeduje i uz Sjevernu ligu Umberta Bossija preuzima vlast.
Iako lider Alleanze Nazionale, i unatoc izbornoj pobjedi, Fini nije nikad prihvatio odluku za ujedinjenje s Berlusconijevom strankom Forza Italia: cim mu se pružila prilika udaljio se od Berlusconija i u srpnju ove godine utemeljio novu parlamentarnu grupaciju Futuro e Liberta, koja oštro napada politiku Silvija Berlusconija i narocito politiku Bossijeve Sjeverne lige.
U manje od dvadeset godina Gianfranco Fini je iz lidera postfašista prerastao u celnika utjecajne politicke skupine zastupnika koalicije desnog centra koji oštro napadaju personalnu politiku Silvija Berlusconija i secesionisticke tenzije Sjeverne lige Umberta Bossija.