U sklopu svog ciklusa izložbi "Umjetnost i kaos" udruga Labin Art Express predstavila je u subotu u Galeriji KUC-a Lamparna "Geofiksacije", ciklus slika zagrebačkog akademskog likovnog umjetnika Vlade Marteka.
Martek, konceptualni umjetnik čije umjetničko djelovanje obuhvaća i crteže, grafike, slike, kolaže, agitacije, instalacije, grafite, autorske knjige, poeziju i anonimne akcije, u ovim se radovima, nastalima u razdoblju od 1984. do 2007. godine, bavi bivšom državom.
- Promatrajući svijet iz pozicije umjetnika s ondašnje društvene margine, Martek je na individualnim temeljima potpuno neopterećeno gradio svoj slikovni jezik, takozvani Martekov rukopis, koji korespondira s vremenom obilježenim socijalističkim previranjima u bivšoj Jugoslaviji, ali i kataklizmičkim ratnim prilikama u kojima je ona brutalno nestajala.
Likovni inventar reducirao je na nekoliko ikonografskih simbola kao što su kontura Jugoslavije, međe Balkana, petokraka zvijezda, srp i čekić i sl. i tako stvarao neki oblik metaforičnog, asocijativnog "slikarstva" kao svojevrsnog mosta prijelazne faze od verbalnog jezika u jezik polja slike, stvarajući pri tom zanimljiv pikturalni izraz potpuno oslobođen bilo kakvih ustaljenih formi, kazala je na otvaranju Sanja Švrljuga, voditeljica "Umjetnosti i kaosa".
Percipirajući neposrednu društveno-političku stvarnost Martek je izveo niz geopolitičkih "intervencija" na prostorima zemalja bivše Jugoslavije, u širokom rasponu od ironičnih, duhovitih i zabavnih do bolno ledenih i dijaboličnih, prekrojivši granice u neki nepostojeći, apsurdni, turistički vodič.
Tim pseudoplaniranjem prostora zemlje su dobile imena omiljenih pjesnika ili filozofskih kategorija postavši uzorak tkanja za ženske hlačice ili pak podloga za hladan, precizan komentar poput rada na kojem je Jugoslavija uobličena novčanicom od jednog dinara s mračnim "turističkim sloganom": Glad - Golotinja - Geto - Umjetnik.
- Nije važno platno, okvir ili površina slike, dakle ono materijalno, pa se ni ja ne opterećujem time na čemu ću napraviti sliku - često je to najobičniji papir ili karton od ambalaže - nego je važan duh, ideja koju se namjerava predstaviti. Krajnji rezultat koji se postiže nije estetski predmet nego stanje slobode - slobode izražavanja i djelovanja, kaže autor.
Njegova svijest o potrebi povezivanja jezika i slike na jednak način na koji su nerazdjeljivo povezani život i umjetnost, transformirala je klasičnu razinu slike kao obojenog ili iscrtanog prizora - scene u polje koje afirmira svojevrsnu jezično-slikovnu površinu gdje boja ima samo simbolički značaj, npr. anarhističko crna ili komunističko crvena, stvarajući pri tom alegorijski komentar društvene zbilje. (R. SELAN)