Ovo istraživanje, misli njegov autor Eran Elhaik, treba rasvijetliti pitanje staro više od dva stoljeća. Židovi europskog podrijetla, Aškenazi, danas predstavljaju oko 90 posto od ukupno 13 milijuna Židova u svijetu.
Po takozvanoj "rajnskoj" hipotezi, Aškenazi su potomci Židova koji su pobjegli iz Palestine nakon islamskog osvajanja 638. godine. Po toj pretpostavci, doselili su se na jug Europe a zatim se, koncem srednjeg vijeka, njih pedesetak tisuća s područja uz rijeku Rajnu, u Njemačkoj, preselilo na istok Europe.
No neki misle da je ta hipoteza neodrživa jer je to nemoguće u demografskom smislu. To bi značilo da je broj Židova u istočnoj Europi s 50.000 u 15. stoljeću skočio na oko osam milijuna početkom 20. stoljeća. Znači da bi njihov natalitet bio desetorostruko veći od nataliteta nežidovskog stanovništva, i to usprkos gospodarskim teškoćama, bolestima, ratovima i pogromima koje su trpjele židovske zajednice.
Kako bi se rasvijetlilo to pitanje, u britanskom časopisu Genome Biology and Evolution objavljena je studija u kojoj su genomi 1.287 osoba koje nisu u srodstvu a potomci su osam skupina židovske populacije, uspoređeni s genomima 74 nežidova.
Genetičar Eran Elhaik iz Škole za javno zdravstvo Johns Hopkins u Baltimoreu, SAD, analizirao je te podatke u potrazi za mutacijama koda DNK-a povezanim sa zemljopisnom podrijetlom neke skupine.
Ti su se pokazatelji već ranije koristili u rasvjetljavanju podrijetla Baska i Pigmejaca u južnoj Africi.
Elhaik je među europskim Židovima pronašao južnjačke osobine koje su jasno upućivale na Kavkaz i, u manjoj mjeri, na Bliski istok.
Ti rezultati potvrđuju teoriju poznatu pod imenom "hazarska", koja je u suprotnosti s "rajnskom". Po toj teoriji, istočnoeuropski Židovi su potomci Hazara, mješavine turskih plemena koja su se doselila na Kavkaz u prvim stoljećima naše ere i, pod utjecajem palestinskih Židova, u 8. stoljeću su prešla na judaizam.
Hazarski su Židovi izgradili napredno carstvo, privukavši Židove iz Mezopotamije i Bizantskog Carstva. Toliko su napredovali da su se raširili u Mađarskoj i Rumunjskoj, posijavši sjeme velike dijaspore.
No u najezdi Mongola u 13. stoljeću hazarski Židovi bježe na zapad i naseljavaju se u poljskoj kraljevini i u Mađarskoj, gdje je njihovo poznavanje financija, gospodarstva i politike bilo veoma cijenjeno. Po hazarskoj hipotezi, na koncu su se raširili u srednjoj i u zapadnoj Europi.
"Zaključili smo da je genom europskih Židova mozaik drevnih naroda, pa tako i Hazara obraćenika na judaizam, antičkih Židova te Židova iz Mezopotamije i Palestine", rekao je Elhaik.
Taj zaključak podupiru arheološki nalazi, te židovska literatura koja opisuje prelazak Hazara na judaizam. (Hina/AFP)