Istra je u hibernaciji. Spava zimski san. Prolazeci malim i velikim mjestima susrecemo tek rijetke prolaznike. Kao u onoj pjesmi "Ulicama šecem ne bih li (bilo koga) sreo". Samo napuštene macke mijaucu, pojest ce i kruh koliko su gladne. Kafici, restorani, ducani - sve zatvoreno. I ljudi su se zatvorili u svoje kuce.
Niti na cestama nema prometa, a u radnom tjednu Ipsilonom produ tek rijetka vozila. Ali zato su ljeti nepregledne kolone vozila i ljudi, kao da se cijeli svijet sjatio baš na ovaj mali komadic zemlje. Pa valjda se nešto zaradi i za zimu. Zbog toga bi neki bitni punktovi mogli raditi i zimi malo dulje ili uopce raditi.
Prica mi susjed, vracao se iz Kopra i stao na benzinskoj crpki Bacva nešto poslije 22 sata. Zatvoreno. Nema goriva, nema sendvica. Srecom, imao je dovoljno benzina do Pule, ali želudac je morao pricekati.
Što ce uciniti oni kojima nedostaje benzin? Na cijelom Ipsilonu nema aparata za samoposlugu goriva. Kamo ce krenuti? Koja postaja radi prije Pule? Ni domaci ne znaju, a kamoli stranci!
Benzinske postaje i kafici kraj njih ljeti rade danju i nocu, jer ima prometa. Ali ako su dobili cjelogodišnju koncesiju za postaju, onda bi i zimi usluga prodaje goriva trebala biti kontinuirana, upravo na racun ljetne zarade, sugerira moj sugovornik. Važno je to radi sigurnosti svih putnika pa i onih koji su se zadesili na cesti u gluho doba noci.