Znanstvenici znaju sve o tome kako nastaje duga, a Joško Marušic pak najbolje zna koliko muke i truda treba da nastane jedan animirani film, da se o onom dugometražnom animiranom i ne govori. Eto, baš se njegova "Duga" negdje ovih dana izgubila u mnoštvu informacija o programu predstojeceg, 57. Festivala igranog filma u Puli, a neke je i iznenadila cinjenica da tog filma nema ni u jednoj ovogodišnjoj selekciji, iako su lani, tocnije 26. srpnja, u kinu Valli na kraju 56. Pule dijelovi filma prikazani kao najava iducem festivalu "Filmovi u nastanku" - s napomenom "gotovi do kraja godine".
To se u slucaju "Duge" Joška Marušica i dogodilo, jer je nekako oko Nove godine premijerno prikazana u Zagrebu, s najavom da ce od 14. sijecnja 2010. startati redovna kinodistribucija (Blitz film).
Po tome je sudbina ovog filma slicna onoj Grlicevog "Neka ostane medu nama", koji je u službenoj selekciji 57. Pule, kao i "Majke asfalta" Dalibora Matanica i "Šume summarum" Ivana Gorana Viteza, cije je snimanje tada kinu Valli tek najavljeno, a kako vidimo dosad je i okoncano, jer su oba predvidena za Arenu.
No, vidjeli smo tada i isjecke iz filma (i TV serije) "Bella biondina" nedavno preminulog režisera Daniela Marušica, kojega takoder nema ove godine u Puli ni u jednom programu. Ocito se ovdje radi o dodatnom trošku prebacivanja na 35 mm vrpcu i prilagodbi za Arenu, a kako k tome nema ni autora, nije se lako upustiti u tu avanturu, što se može uzeti i kao opravdanje.
No, kod "Duge" je prica ocito drugacija i cudna. Kako neslužbeno saznajemo, ovaj ce film stici u Pulu i prikazat ce se "za djecu" kao obicna projekcija. Usprkos svim postojecim i izmijenjenim paragrafima Statuta Festivala, ne vidim nijedan razlog zbog kojeg je dugometražni crtani film jednog hrvatskog autora, nastao u produkciji Ribljeg oka iz Zagreba, 2007. prošao na natjecaju Ministarstva kulture i sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (s 3,5 milijuna kuna, a tu su i drugi koproducenti), baš kao i svi ostali filmovi iz te najave, izbacen iz igre?
Naime, na 44. Pula Film Festivalu 1997. godine izvan konkurencije, ali u Areni, prikazan je dugometražni crtic Milana Blažekovica "Cudnovate zgode Šegrta Hlapica" (zajedno s Nolinim "Ruskim mesom", Rušinovicevim filmom "Mondo Bobo", Schmidtovim "Božic u Becu"…, a Majcugova "Klavarija" je bila odbijena jer se nije uklapala u "propozicije").
Takoder, i taj je film, baš kao i "Duga", svoje premijere imao u Zagrebu (Lisinski, ali i u Puli Gradine kino) te su ga s velikim oduševljenjem u Areni docekali i najmladi i najstariji gledatelji, pogotovo što je i svjetski trend da na velika vrata dugometražni igrani crtici, pa i dokumentarci, ulaze u glavne festivalske sekcije i cak dobivaju Oscara.
Tako je i naš "Šegrt Hlapic" bio odabran da nas predstavlja u trci za tu nagradu kao strani film. Zanimljivo, i Joško Marušic pred premijeru svoje "Duge" u medijima najavljuje da je film stajao "milijun eura, a zaradit ce deset puta toliko" te da bi to mogao biti drugi naš Oscar za animirani film (prvi je bio Vukoticev "Surogat").
Iz razgovora s Joškom Marušicem dade se zakljuciti da je i sam zatecen cinjenicom da je "Duga" ispala iz kombinacija, pogotovo - kako naglašava - što ga je umjetnicki ravnatelj Festivala Zlatko Vidackovic prije izvjesnog vremena kontaktirao vezano uz prikazivanje filma u Puli, za što, napominje Marušic, ni tada, a ni danas s njegove strane nema nikakvih zapreka, kao i da je sve prepustio dogovorima organizatora i distributera.
Gdje je onda zapelo, ponavljam pitanje.
- Zaista nemam pojma, jer sam dao pristanak kolegi Vidackovicu, film je najavljen i kroz popratni program Cannesa, prikazan je u Lyonu, a potražnja za njim je velika i upravo slijedi prikazivanje u Hirošimi. Film je uredno snimljen na 35 mm u dolby stereo tehnici, pogodnoj za Arenu…
Stvarno mi se ne da raspitivati okolo što se to oko moga filma plete i dešava, da ne bih ispao uvrijedena frajla, ali na neki me nacin to i ne cudi, premda bih volio cuti neki odgovor, nakon svih onih podmetanja, komplota, jala i zavisti koji su se pojavili vec za pretpremijere u Lisinskom i nakon toga. Pogotovo me cudi što je dosta tih loših vibracija stizalo od mojih kolega. Možda i sam dobijem nekakav suvisao odgovor nakon svega, pomalo rezignirano odgovara Marušic i podsjeca da je vec ranije istaknuo namjeru da ovaj film bude hrvatski kulturološki proizvod.
Film je adaptacija dviju pripovjedaka Dinka Šimunovica, "Duga" i "Alkar", a glavna junakinja je Srna, nešto poput Disneyjeve Snjeguljice. Rijec je o kombinaciji tehnike 2D pastela i 3D animacije.