Nova istraživanja pokazuju da je veliki katalonski arhitekt Antoni Gaudi svoje osebujne dizajnerske zamisli prvo testirao na šticenicima jedne psihijatrijske bolnice, piše u petak britanski Guardian.
Gaudi, poznat po svom originalnom stilu i iznimno osobnom dizajnu, svoje je revolucionarne ideje testno provodio u djelo u vrtu psihijatrijske bolnice "Sant Boi" južno od Barcelone, koristeci njezine šticenike kao majstore, tvrde arhitekt David Agullo i geolog Daniel Barbe.
Bolnicki posjed vrvi brojnim konstrukcijama Gaudijevog stila, od kojih je možda najupecatljivija klupa slicna onima koje krase poznati barcelonski "Park Guell", napravljena njegovom poznatom tehnikom trencadis mozaika od razlomljenih keramickih plocica.
Rijec je o relativno grubo napravljenim radovima zbog cega se sve dosad vjerovalo da se radi o kopijama, no najnovije istraživanje Agulla i Barbea objavljeno u casopisu "Sapiens" utvrdilo je da su svi primjerci nastali prije Gaudijevih najpoznatijih zgrada te da se u stvari radi o prototipovima za "Park Guell", njegovo i danas nedovršeno remekdjelo katedralu "Sagradu Famigliu", te tvornicki kompleks "Colonia Guell", na kojima je redom tada radio.
Buduci da su mu kao majstori služili šticenici bolnice, rijec je o relativno nevještim verzijama, tvrde istraživaci. Bolnicka klupa nastala je 1912., dok su one u "Parku Guell" nastale 1914.
Kao još jednu poveznicu izmedu Gaudija i bolnice, istraživaci navode da je njegov mecena i zaštitnik Eusebi Guell bio usko povezan s upravom bolnice te je cak prilikom izbijanja epidemije kolere u bolnici ponudio jednu od svojih kuca kao izolacijski odjel.
Bolnica "Sant Boi", koju je 1854. utemeljio lijecnik Antoni Pujadas, bila je prva bolnica u Španjolskoj koja mentalne bolesti nije tretirala iskljucivo kao božju kaznu ili opsjednutost vragom. Pujadas je bio veliki zagovornik ergoterapije, odnosno, lijecenja kroz fizicku aktivnost, posebno radnu terapiju, ali i terapije pomocu umjetnosti.
Gaudi (1852.-1926.), najznacajniji predstavnik modernizma u arhitekturi, bio je fasciniran prirodom cije je linije nastojao ugraditi u svoja djela. Njegova su najpoznatija djela "Casa Vicens", "Palaca Guell", "Terezijanski koledž", "Casa Batllo", "Casa Mila", "Casa Calvet", "Park Guell", te velebna katedrala "Sagrada Famiglia" koja se nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a.