Gastronomske putositnice iz Južne Koreje

Nesvakidašnji način posluživanja: u dvodijelnoj zdjeli na plameniku jelo se kuha pred samim gostom
Nesvakidašnji način posluživanja: u dvodijelnoj zdjeli na plameniku jelo se kuha pred samim gostom

Iako dijelimo skoro istu zemljopisnu širinu, i klima nam je slična, Južna Koreja (barem tamo gdje sam ja bio, u njenom sjevernijem dijelu, blizu granice sa Sjevernom Korejom) u gastronomskom je smislu sasvim drugačiji svijet.

Način pripreme namirnica, začini s kojima se kombiniraju i serviranje uvelike se razlikuju od onih u nas, iako su same namirnice gotovo jednake. Naravno, ima u korejskoj kuhinji osobitosti koje su nama potpuna nepoznanica, sličnih kao u kineskoj, a drukčiji je i sam pojam obroka.

Mjesto iz kojeg donosim ove gastronomske putositnice zove se Paju i stotinjak je kilometara sjeverno od Seoula, glavnog južnokorejskog grada.

Paju je izgrađen kao "grad knjiga" - čini ga dvjestotinjak povećih mahom ekstravagantno dizajniranih zgrada u kojima su sjedišta izdavačkih kuća, tiskare, knjižare, ateljei i muzeji. Kako ljudi koji tamo rade, odnosno dolaze kao poslovni partneri ili turisti moraju i negdje jesti, po Pajuu su raštrkani mnogi restorani, zalogajnice, bistroi i kafići, a u vrijeme godišnjeg književnog festivala, koji se održava u drugoj polovici rujna, ponuda je pojačana i brojnim štandovima, pokretnim kioscima i restoranima na otvorenom.

U Koreji se, kao i u Kini, jede štapićima, a u restoranu će vas ponuditi jako praktičnim metalnim, čvrstim, ali laganim. U lakoći manipuliranja njima doprinosi što su oba štapića - različita. Žlicu ćete dobiti samo za juhu, nož i vilicu samo ako pitate, a i ako ih uopće imaju.

Za razliku od zapadnjačkih obroka razdvojenih na sljedove od predjela preko juhe, jednog ili više glavnih jela pa do deserta, u Koreji, pogotovo na zajedničkim ručkovima i večerama, nema sljedova. Sve će vam na stol iznijeti odjednom: i juhu (ili juhe, jer znade ih biti i više, a češće su hladne nego tople), i povrće, i meso, i ribu, i voće, i alge, i umake, i jela slatkog okusa (koja nisu nužno desert!), i obaveznu rižu.

Kruha kao takvog nema, ali nude se razne vrste tijesta, od svakakvih rezanaca do komadića tijesta nalik na palačinke, u koje se zamataju mali zalogaji ostale hrane. Jedino što bih prema našim kriterijima proglasio slatkišima su žvakasti i ljepljivi raznobojni kolačići od rižina brašna. (kušao, zapisao i snimio D. ŠIŠOVIĆ)

VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter