Ime restorana Marina u Kukcima kraj Poreca nagovještaj je zanimljive povijesti jedne obitelji s dugom gastronomskom tradicijom. Marina Radessich se, kako prica njen praunuk Viliam Radešic, sada voditelj restorana, pocetkom prošlog stoljeca udala nakon što je vec bila udovica, što je tada bio razlog za izopcenje iz zajednice. Tada su Marina i njen muž, Viliamov pranono, po kazni dobili zabacenu kucicu daleko od sela da se "maknu od svih", prica Viliam.
- Obitelj mog pranona bila je imucnija jer su imali mlin kod Nove Vasi pa je moja pranona Marina u ovoj kuci otvorila malu oštariju. Imali su tabakin, gdje se prodavao duhan, posluživali su slane sardone i koji dec vina, kaže on. Ne zna se tocno kad je oštarija bila otvorena, ali prvi u kojem se spominje potjece iz 1924. godine i potpisala ga je sama Marina, a obitelj Radešic ga i sada cuva. U to se vrijeme u Porecu mnogo trgovalo pa su se mještani u povratku, kad bi skupili nešto novaca, zaustavljali u oštariji da zaigraju boce i nešto popiju, a tovari bi ih sami navodili do kuce.
- Moja pranona bila je vrlo napredna za ono vrijeme i gazda u kuci, a kad joj netko ne bi platio, poslala bi ga u kampanju raditi, prica Viliam. Oštarija je dobro poslovala za vrijeme Austrije i Italije, kaže on, a kad su došli "naši", 1945. godine neko vrijeme je bila zatvorena i potom radila s prekidima. Ponovno je u punom pogonu proradila prije 25 godina kad ju je preuzeo Marinin unuk ?anfranko. Kuca je sad potpuno obnovljena, na mjestu nekadašnje stare konobe nalazi se šank, štala je srušena, a na stara vremena Marinine oštarije, osim imena restorana, podsjeca šterna na ulazu i stara pec u dvorištu.
Restoran pretežno nudi riblja jela, a osim Talijana, koji su medu najcešcim gostima, ribu sve više traže Nijemci i uz svako jelo žele maslinovo ulje, dok prije desetak godina nisu gotovo ni znali za njega, kaže Viliam. Kao predjelo ljubazni su nam domacini ponudili primamljiv hladni tris sa bakalarom, sipama i slanim sardonima koje rade sami, kao i mnoga druga jela koja imaju u ponudi poput šalše i raznih umaka.
Nude i domace njoke, ali i pljukance, primjerice sa škampima i dondolima. Gosti za predjelo mogu kušati i izvrstan carpaccio, primjerice sa oštrigama ili pak sa sirovim škampima. U vrijeme sezone rakovica, u ponudi je pašta s rakovicom. Viliam kaže da gosti jelovnik gotovo i ne pogledaju jer svakom ponude ribu koju im tog dana donesu porecki ili pulski ribari.
Na dnevnom se meniju tako može naci i brancin u soli, rombo ili pak list koji smo imali prilike kušati, sa šugom od bijelog vina i šparoga. Odlican je i lagani rižot sa vongolama i škampima koji majstorski pripremaju kuhari Ivan Nacinovic i Roberto Momic.
Od mesnih jela domacini preporucuju biftek s vrganjima ili u papru, njoke s gljivama i pršutom, ili pak medaljone u pivskom umaku. Svi su umaci lagani, od domacih namirnica i bez dodatnih "tereta" poput brašna ili vrhnja za kuhanje.
Poseban je doživljaj desert, prozracni semifredo sa šumskim vocem koji se radi po originalnom bolonjskom receptu, a u ovo doba godine svaki ce gost dobiti i ukusne vruce fritule. Nude se i vina regionalnih vinara kojih na poreckom podrucju ima mnogo, kao i brojne domace rakije, primjerice od maslina, borovnice ili pak medovaca i biska.