Jedan je teolog rekao da je Duh Sveti već izabrao papu, a kardinali izbornici samo ga moraju imenovati. No, bit će da Duh Sveti učinkovito djeluje u sasvim prozaičnim uvjetima: kardinalima "šapće" ime budućega pape dok objeduju, za ručkom i večerom, u restoranu Svete Marte, hotela izgrađenog upravo za njih. Samo Bog zna važnost tih večera.
Tako je bilo za izbora kardinala Josepha Ratzingera, tako je bilo i sada za kardinala Jorgea Marija Bergoglija. U oba slučaja, konklave su trajale samo dva dana.
- Znate zašto se 2005. bijeli dim pojavio brzo, pitao je jedan kardinal. "Zato jer je kuhinja Sv. Marte, blago rečeno, bila očajna", rekao je drugi našalivši se prigodom izbora Benedikta XVI. Znači li to da je i u slučaju novoizabranog pape Franje kuhinja "pogurala" ekspresni izbor?
Kardinali su u davna doba bili na "kruhu i vodi", u slučajevima kada je konklava trajala predugo. Priča se da je 1549. godine, zbog izvrsnog kuhara koji je zatvorenim kardinalima spravljao delicije, konklava trajala duže nego što je bilo nužno. Zato je, kažu, i izmišljeno pravilo "nakon petog dana - dijeta". A na meniju se i tada i poslije nije smjelo naći tijesto punjeno umacima, iz straha da netko u punjenje ne progura kakav papirić s porukom.
Saznat ćemo jednoga dana jesu li kardinali 13. ožujka 2013. ispili čašu šampanjca za argentinskog kardinala, isusovca, koji je uzeo ime Franjo I.
Što su jeli pape našega vremena, na što su posebno bili goloži?
Papa Pio XII. jeo je jako malo, solidaran sa siromašnima, pio je samo jednu šalicu kave na dan. Jeo je rižu, pio mlijeko pod budnim okom sestre Pasqualine koja je skrbila o njemu.
Papa Poljak, Ivan Pavao II. volio je, naravno, poljsku kuhinju. Gotovo je uvijek imao goste na doručku i ručku između 14 i 15 sati. Kardinal Stanislaw Dziwisz, njegov dugogodišnji osobni tajnik, otkrio je da je volio kavu i slatkiše, a osobito makovnjaču koju su mu za blagdane slali iz Poljske.
Papa koji je abdicirao, Benedikt XVI., kardinal Joseph Ratzinger, Bavarac, za stolom nije bio tipičan Nijemac: sin kuharice uvijek je volio jednostavna, ali dobro spravljena jela. Doručkovao bi u osam sati, pio je bijelu kavu, caffelate, jeo kruh s maslacem i marmeladom. Katkad bi zatražio kolače.
Kada nije imao goste, ručao bi s tajnicima i časnim sestrama u 13.15 sati. Od stola bi ustajali već prije 14 sati. Večera se posluživala u 19.30 sati. (Pripremio Robert BURŠIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU